Iskra humanosti
Humanost ne zna za granice, vidjeli smo nebrojeno puta do sada, a da u našem narodu i dalje živi solidarnost, svjedoci smo na konkretnom primjeru kada je sedmočlanoj porodici Mandić u prnjavorskom selu Prosjek izgorjela kuća. Odmah su u pomoć pritekle komšije i ljudi koje je ova tragedija pogodila. Ponudili su odjeću i obuću, stavili se na raspolaganje oko fizičkih radova, struje, čišćenja.
Da, baš obični ljudi jer nikad ne znamo šta nas sutra čeka i kakva nas sudbinama može zadesiti. Saosjećali su s njima i solidarisali se, ponudili ono što imaju. Osjetili su potrebu, ali se i stavili u situaciju da nešto što stvarate cijeli život izgubite za deset minuta.
I dok Mandiće život nije mazio, jer su radili puno da bi imali malo, ali dovoljno i pošteno, postali su personifikacija ljudskosti te im svi moramo pomoći. Zadesila ih je nesreća, a vatra je odnijela sve, pa čak i ono malo ušteđevine što su imali, ali nije nadu. Ipak, najvažnije je da su svi članovi porodice ostali živi, ali i da je vijest došla do ljudi koji sa svih meridijana ponudili pomoć.
Podrška, topla riječ, ali i ohrabrenje stigli su čak i sa Kosova i Metohije, pa sve do Njemačke.
Kuća će biti obnovljena, Mandići se nastaviti da žive normalno, ali još jednom su obični ljudi položili ispit humanosti i solidarnosti, a nevolje nas ujedine, baš kao što je to slučaj sa ovom porodicom.
S druge strane, nisam vidio nijednog političara, bilo iz vlasti ili opozicije, da je prišao i ponudio pomoć. Da li razlog leži u činjenici da su prošli izbori.? Gospodo, nije život samo onaj listić na papiru za koji klečite da vas zaokružimo, gdje se svi kunete u patriotizam, a gdje ste kada je problem kod običnih ljudi? Svakodnevica je nešto sasvim drugo, pomoći ljudima koji izgube sve što su stvarali, ali vjerovatno vi to i ne možete shvatiti, naravno, čast izuzecima, jer ne znate šta znači živjeti “od prvog do prvog”, ali i dijeliti njihovu sudbinu i zajedničke probleme.
Izbori su prošli, ali problemi nisu i neće. Mnogo je primjera gdje je ljudskost pobijedila, a jedan od njih je i trebinjski ugostitelj Aleksandar Vlatković koji je ponudio njegovim sugrađanima koji nemaju novca da se posluže slobodno u piceriji čiji je vlasnik na jugu Srpske. E to su pobjednici, tihi heroji, jer ne traže ništa za uzvrat, i nismo im ništa dužni. Ipak, možda jesmo jedno veliko i iskreno hvala. Jer imati takve ljude u vremenu materijalizma je privilegija.
Sudbina porodice iz Prnjavora ujedinila je naciju i vratila nadu da je ljudskost i dalje tu, kod nas stanuje. Puno je siromašnih, a još više onih koji to ne žele, neće ili ne smiju da priznaju, a u ovakve akcije moramo se svi uključiti, na način na koji možemo dati svoj skromni doprinos.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
