Rekorderi

U BiH ih ima na stotine, a jedna od njih je i famozna Komisija za koncesije, osnovana još davne 2005. godine. Da je BiH po svemu specifična, ali i rekorder bezumlja, govori i podatak da ovo tijelo ni nakon 20 godina, od kada je osnovano, nije izdalo nijednu dozvolu za koncesiju, a pri tome je na ime plata i raznih troškova potrošeno oko 20 miliona maraka.

Zbog toga mnogi ovu komisiju časte, nazivajući je rekorderom nerada, predlažući članovima ovog tijela da se prijave na takmičenje u izležavanju koje se svake godine održava u Crnoj Gori. Iz ovog tijela su poručili da je glavni razlog što do sada nisu ništa uradili, osim što su primali platu, izostanak političkog dogovora. Kako su istakli, ako ga ne bude - ni u idućih 20 godina ništa neće biti urađeno.

Iako je nedavno završen konkurs za izbor novih članova ovog tijela, veliko je pitanje da li će i kada ono profunkcionisati. Takođe, treba pomenuti da na entitetskom nivou postoje slične komisije koje rade svoj posao. Problem je nastao kada su pojedine bošnjačke strukture pokušale sve dignuti na viši, državni nivo, a kako bi spriječile realizaciju nekih od strateških energetskih projekata, poput gradnje hidroelektrane “Buk Bijela”. Problem je izbio jer je u njega uključena i Srbija. Ali ne samo to - namjera je bila da se iz ruku Republike Srpske izbije karta odlučivanja, pa samim tim i presijeku finansijski tokovi i njen privredni razvoj.   

Sve je, u stvari, jedna velika politička igra. Bošnjačke partije su osporile ovaj projekat apelacijom Ustavnom sudu BiH. Ovaj sud je onda naložio ovoj komisiji da obavi svoj dio posla iako ista godinama nije u funkciji, odnosno u stanju da tako nešto učini, što zbog isteka mandata, što zbog više politike. I tako se godinama nalazimo u situaciji da ovakvi i slični energetski projekti ostaju zaglavljeni u vremenu i prostoru. Na ovaj način iz ruku Srpske se pokušava oteti još jedna nadležnost, tvrdeći da ona ne može raspolagati i koristiti rijeke, šume... Na kraju ćemo vjerovatno dočekati da Komisija za koncesije BiH, a koja ne radi, odlučuje i o tome da li imamo pravo da koristimo vazduh, što bi u konačnici vodilo ka gušenju. Oni koji vode takvu politiku imaju spremne boce sa kiseonikom, ali šta će biti sa običnim ljudima, ali i domaćom privredom.  

Sve ovo se dešava u vrijeme kada BiH vapi za novim investicijama, kada energetska stabilnost, jedan od preduslova privrednog razvoja, svakim danom postaje sve više sporna i neizvjesna. Vjerovatno se čeka da američki ambasador u BiH Majkl Marfi odluči šta i kako dalje, odnosno šta je najbolje za nas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.