Milioni, kamioni

Dok porodice nestalih u proteklom ratu, naročito iz Republike Srpske više decenija u agoniji čekaju bilo kakve informacije o  najmilijima, Institut za nestala lica BiH sve više predstavlja finansijski teret bez adekvatnog doprinosa rješavanju problema nestalih i ne služi svrsi.

Revizori su u ovoj ustanovi otkrili  ozbiljne nepravilnosti u  radu, kao i  sumnjive troškove, unapređenja bez procedura i konkursa, kao i druge manjkavosti. Otkriveno je i da Institut koristi više specijalizovanih vozila nego što je dozvoljeno. Možda su ta vozila toliko specijalizovana da mogu da se koriste za sve osim za traženje nestalih pa zbog toga i jeste dug put do pronalaska i identifikovanja žrtava. Revizori su utvrdili i nelogičnosti pri korišćenju službenih vozila jer su na putnim nalozima upisane različite kilometraže za iste relacije.

Iako bi neki rekli da kontrolori znaju i da “cjepidlače”, ovo  ukazuje na moguće manipulacije službenim sredstvima. Još jedan ozbiljan problem jeste svakako unapređivanje zaposlenih na radna mjesta bez jasno definisanih procedura, a utvrđeno je da su tri osobe unaprijeđene bez javnog konkursa. Međutim, hajde da ne cjepidlačimo, jer unapređenja bez procedura možda i nije bilo i možda u Institutu  imaju drugačije gledište, odnosno  da je jedina prava procedura “ko koga zna”. Revizija je pokazala da Institut godišnje troši 3,15 miliona KM, od čega polovina ide na plate zaposlenih čiji rad kada se gleda proces traženja nestalih, pogotovo Srba, nije baš za Ginisovu knjigu rekorda.

Osim ovih neki će reći možda i “tričavih stvari” ti “strašni revizori” utvrdiše i da su probijani budžetski limiti na pojedinim ugovorima pa se tako trošilo i kapom i šakom za servisiranje vozila, gorivo, kancelarijski namještaj, ali i na plaćanje penzionera da obavlja računovodstvene poslove.

Predstavnici udruženja proisteklih iz proteklog rata u Srpskoj tvrde da Institut ima i selektivan pristup prema žrtvama, jer su srpske žrtve manje vrijedne. Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Danijel Egić ranije je izjavio da je pronalazak i identifikacija posmrtnih ostataka Srba otkako je to prešlo na nivo BiH svedeno na minimalnu mjeru. To dodatno komplikuje proces traženja nestalih osoba i stvara nejednakosti i nepravde i postavlja pitanje svrhe institucije koja troše milione, a rezultati su po mnogima, naročito porodicama srpskih žrtava, negdje između “nepostojećih” i “nevidljivih”.

Takođe neracionalno korišćenje resursa ukazuje na moguće zloupotrebe i manjak odgovornosti u radu Instituta, a praksa netransparentnog unapređenja i različit odnos prema žrtvama dodatno narušava profesionalnost i potvrđuje da Institut ne ispunjava svoju osnovnu svrhu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.