Slavim, dakle postojim
Mi smo narod koji je opčinjen proslavama. Slavimo prvi rođendan, punoljetstvo, prvo zaposlenje, svako naredno zaposlenje, otkaz, povišicu, odlazak u penziju, vjenčanje, slavimo slave, krštenja, rođendane, male mature, prave mature, diplomiranja, a nekad smo i za ispraćaj u vojsku razvlačili šatore.
Ako neko propusti nešto od navedenog, društvo ga sabije u mišju rupu jer sa njim očigledno nešto nije u redu.
Da se razumijemo, nisu to samo proslave organizovane čisto pro forme - svaka mora biti gigantska, dobro osmišljena, masno plaćena i, naravno, grandioznija od bilo koje prethodne komšijske proslave ili, ne daj bože, nekoga iz uže ili šire familije.
Niko te ne pita imaš li jer se za to uvijek mora naći novac, makar iz slamarice ili dodatnog kreditiranja. Ljagu i sramotu neproslavljanja onog što svi proslavljaju ne mogu da speru ni dva Vrbasa.
Zato je nemoguće okrenuti se na drugu stranu i 1. maja ne izroštiljati sve meso koje imaš u frižideru.
Takav spektakl se ne propušta i o njemu se razmišlja mjesecima unaprijed.
Zvuči u najmanju ruku šizofreno, ali je zaista tako, bar po tvrdnjama lokalnih vlasnika vikendica i vila čija su dvorišta, bazeni i okućnice rezervisani još u decembru prošle godine.
Za prvomajsko slavlje razgrabila ih je uglavnom dijaspora, što je nekako i logično, jer oni posebno vode računa da istaknu kako nisu zaboravili svoje običaje i proslave koje su narodu mnogo važne.
A i red je da se rodnoj grudi pokaže kako se u inostranstvu radilo i zaradilo.
Zato se zapravo i malo ko od brojnih zainteresovanih počeše zbog masnih cijena, čak i kad prelaze 1.000 KM za dnevno iznajmljivanje, ne računajući hranu i piće.
Tek se u mimohodu između dvije proslave ljudi spuste na zemlju, pa krene kuknjava jer na dnevni red neizostavno dođu priče o rati kredita, minimalcu i prosječnoj plati, maloj penziji ili boračkom dodatku. Proslave, ma koje u tom momentu bile aktuelne, brzo padnu u zaborav kao neki trenutni ventil i bijeg od sumorne stvarnosti, koja će se već nekako pregurati.
Mnogi su tek sada uvidjeli da je djedova vikendica sjajna poslovna prilika. Ljudi koji su je, primjera radi, naslijedili tek sada shvataju da je kućerak od nekoliko kvadrata na selu pravo malo bogatstvo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
