Zavadi pa vladaj
Strah, kao nešto iskonski usađeno u svima nama, moćno je sredstvo s kojim pojedine zapadne zemlje vješto upravljaju da bi ostvarile određene geopolitičke ciljeve, ali i našle izgovor za njih. Naravno, tu je i riječ “demokratija”.
Najbolje se to može vidjeti na primjeru Ukrajine. Šireći strah od “divljih” Rusa koji će za par mjeseci ući u Berlin ili Varšavu, pojedine zemlje, prije svega Amerika, su tu rusofobiju iskoristile da politički i ekonomski ovladaju Evropskom unijom i Njemačku svedu na patuljka. Jedan od strateških američkih ciljeva je ispunjen.
I sada se ponovo puštaju neki novi baloni straha. Na tapetu se našla Kina. Uostalom u Pentagonu i njihovim strateškim dokumentima više ne kriju da im je Peking glavni neprijatelj, jer Kina svakim danom sve više prijeti da ugrozi vojnu i finansijsko-ekonomsku moć Amerike. Kineski, navodno špijunski balon, iskorišćen je za kreiranje novog propagandnog balona te pravljenje alibija za militarizaciju Indopacifika. U eri kada sateliti mogu snimiti i sadržaj novina na nekom kiosku, tvrditi kako su Kinezi balonom špijunirali strateške američke objekte zvuči pomalo iluzorno. Ali, eto, ova afera iskorišćena je da Vašington predloži Tokiju razmještanje oružja srednjeg dometa u Japanu kao dio, kako je navedeno, zajedničkog jačanja odbrane protiv sve opasnije Kine. U igri je i razmještanje hipersoničnog oružja dugog dometa. Da stvari ne idu u dobrom smjeru govori i jedan od dokumenata koji je potpisao jedan od komandanata američkih vazdušnih snaga general Majkl Minihan, u kojem on ukazuje na to da se Vašington ozbiljno sprema za rat s Kinom, a koji bi mogao biti u naredne dvije godine. Treba se prisjetiti i jedne od rečenica Bila Klintona da su “SAD nezamjenljiva nacija”. To je slika koju Amerikanci imaju o sebi, smatraju da su imperijalna sila, a ostali puke kolonije koje se moraju ponašati u skladu sa njihovim željama i uzusima.
Americi zato u posljednje vrijeme ne odgovara ni ponašanje Indije, koja takođe prijeti da postane velesila. Vlasti u Nju Delhiju su se drznule da vode svoju spoljnu politiku. Zbog toga je “angažovana” Velika Britanija, kao isturena američka ruka. Premijer Narendra Modi se sve više kritikuje u Londonu za navodnu diskriminaciju i progon muslimana u svojoj zemlji. A onda i dodaju kako izrastanje Indije u supersilu potencijalno predstavlja opasnost za Zapad, ne navodeći i kakvu.
I upravo u drugoj rečenici se krije sva suština. Ni Ameriku, ni Veliku Britaniju ne brine stradanje Ukrajinaca ili recimo muslimana u Indiji. Nije ih briga ni za Tajvan. Sve je samo matematika, koja se svodi samo na to - kako i dalje vladati svijetom. Uz parolu: “Zavadi pa vladaj”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
