Zaštita žena
Stravično ubistvo Nade Milojević prije petnaestak dana u Prijedoru uznemirilo je javnost i pokrenulo pitanja o stvarnoj zaštiti žena u Srpskoj, ali i BiH.
Žrtvu u Prijedoru partner je prvo desetak puta izbo po vratu i glavi, udavio sunđerom, a potom i zapalio kako bi sakrio tragove tog monstruoznog ubistva.
Ovaj primjer, ali i statistike Ministarstva unutrašnjih poslova RS prema kojima je u posljednjih pet godina ubijeno 17 pripadnica nježnijeg pola, dokaz su da su žene ugrožene i nedovoljno zaštićene. A da je tako, potvrđuje i podatak policije da od 2018. godine do kraja 2022. nije zabilježeno nijedno ubistvo muškarca od strane partnerke.
Stručnjaci u ovoj oblasti saglasni su da je zakonodavni okvir u Srpskoj dobar, ali da institucije ne rade sve da ga sprovedu u djelo jer nasilje u porodici počesto posmatraju kao privatnu stvar koju partneri treba da riješe između sebe.
Zbog te činjenice kada je zakon samo mrtvo slovo na papiru, nerijetko smo svjedoci tragičnih događaja u kojima stradaju čitave porodice.
Šta se to dešava u glavi osobe koja se odluči na ubistvo partnera, djece, a potom i na samoubistvo i da li ljubav zaista može biti razlog takozvanog zločina iz strasti? Ja bih rekla ne, jer kad voliš, toj osobi želiš samo najbolje. S tim u vezi, mnogo ponavljana fraza “zločin iz strasti” potpuno je pogrešna jer zločin je zločin i teško da može biti posljedica strasti.
Patološka ljubomora i nemogućnost kontrole drugog lica, uz kombinaciju alkohola i droge koban su okidač za psihopatu i manipulatora. Mjesta za priče o ljubavi tu nema. Takve osobe svoje partnere ne doživljavaju kao ravnopravne u vezi i braku, već ih tretiraju kao lično vlasništvo kojim osiguravaju veći ego i samopouzdanje. A oblici takvog ponašanja daju se primijetiti i prije nego što dođe do ubistva i tu na scenu treba da stupe prvo partneri, ali i institucije.
Kada žena prijavi verbalno, fizičko ili seksualno nasilje, policija, centri za socijalni rad, ali i nevladine organizacije koje se bave pitanjem zaštite pripadnica ljepšeg pola trebalo bi da djeluju sveobuhvatnije. Prostora je mnogo i za rad psihologa koji žrtvi treba da objasne da je nasilje - nasilje i da od nasilnika treba da bježe odmah nakon prvog incidenta.
Emotivno zaslijepljene žene vještom manipulatoru povjeruju da ih je udario pod izgovorom šekspirovske ljubavi. A najgore od svega je što tim manipulatorima povjeruju i ljudi iz bliske okoline, pa za ubicu nakon zločina često čujemo da je bio dobar i miran čovjek.
Tako su ljudi skloni da ubistva žena pravdaju na razne načine, pa čak i da krivicu svaljuju na žrtvu, što je nedopustivo. Ubistvo ne može imati opravdanje, društvo i institucije moraju da se probude.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
