Virus mržnje
Politička atmosfera u BiH je u posljednjih nekoliko sedmica i mjeseci postala toliko “zatrovana”, prijeteći da izazove ozbiljne “medicinske” probleme. Nažalost, ova zatrovanost svjesno se sve više širi putem virusa mržnje. Iako je prošlo 27 godina od rata u BiH, pojedinci, pa čak i pripadnici Islamske zajednice, svojski su se potrudili da svaki suživot obesmisle. Igra se ponovo na kartu vjerske mržnje.
Nakon što je SDA ispala iz igre za formiranje vlasti, pripadnici ove stranke su uz pomoć određenih pripadnika IZ odlučili da ponovo zakuvaju stvari u BiH. I to se svjesno radi. Jer, šta je trebalo imamu iz Kozarca da u svojoj besjedi vjernicima pomene Svetog Savu ili recimo Srpsku pravoslavnu crkvu i to u takvom kontekstu koji ne samo da je uvredljiv, već i sramotan za nekoga ko bi trebalo da propagira mir.
Da se ne radi o slučajnom i izolovanom incidentu govori i nedavni slučaj imama iz Bihaća, profesora koji je Srpsku nazvao “okotom”. I obojica imama su ove svoje besjede ponosno okačili po društvenim mrežama. Da narod čita. Da se mladi ljudi “obrazuju”. Na taj način stasava neka nova mlada generacija kojoj onda bušenje guma na srpskim automobilima i napadi na djecu i roditelje iz Srbije postaje nešto sasvim normalno.
A onda je iza pomenutih imama stao i vrh IZ, navodeći kako je reakcija vlasti Srpske bila neprimjerena te da se radi o još jednom navodnom ataku na Bošnjake. Umjesto da osude njihove postupke, baš kao i one kada su napadnuta djeca i njihovi roditelji u “multietničkom” Sarajevu, oni su nastavili sa širenjem opasne srbofobije i uvredama. Prisjetimo se samo i strijela koje su ispaljivane od strane Izetbegovića, Komšića ili recimo Turkovićeve i Džaferovića. Ovaj posljednji je čak Dan Srpske i 9. januar uporedio sa “nacističkim odredima smrti”.
Koliko ovo ludilo ide daleko može se vidjeti i iz nedavnih medijskih napisa kako se Domu zdravlja u Gradačcu desio “neviđeni skandal”, jer je jedna od zaposlenih na svojoj uniformi imala sramotno obilježje. Zastavu Srbije na rukavu. Nadležni su odmah pokrenuli krivičnu odgovornost zbog, kako je navedeno - “širenja vjerske i nacionalne mržnje”. Nazivati Svetog Savu “fašistom” a SPC “sektom”, za njih nije širenje vjerske i nacionalne mržnje, ali jeste nošenje uniforme na kojoj stoji amblem susjedne države. Tim istim smetaju i srpske vakcine, investicije u elektroenergetski sektor, kulturna i duhovna saradnja Beograda i Banjaluke. Utisak je da se sprovodi jedna te ista matrica koja je decenijama unazad primjenjivana u “lijepoj njihovoj”, u kojoj je hrvatski identitet građen na mržnji prema Srbima. Da li je to građanska država, koju pojedini bošnjački političari priželjkuju?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
