Sunovrat pravosuđa
Hapšenje predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i nekadašnjeg šefa Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH (OBA) Osmana Mehmedagića Osmice stavlja pod sumnju legalnost presuda pomenute pravosudne ustanove i sve istrage u koje su oni umiješani i predstavlja jedan vid “sunovrata pravosuđa”.
Informacija da su čelni ljudi Suda BiH i OBA umiješani u kriminal postavlja ozbiljna pitanja o ispravnosti presuda donesenih tokom njihovog mandata. Ovo izaziva zabrinutost za integritet pravosudnog sistema i postavlja moralna i etička pitanja koja se tiču osnovnih principa pravde i pravičnosti. Istu tu zabrinutost dijeli i Vlada Republike Srpske, koja smatra da je potrebno Parlamentu BiH uputiti inicijativu da budu ukinute presude Suda BiH, dok su na čelu te ustanove i OBA bili Debevec i Mehmedagić.
Sumnja da je pomenuti dvojac učestvovao u neovlašćenom prisluškivanju sudija i tužilaca svakako daje za pravo da se zapitamo u koju svrhu je to rađeno i kakve sve presude su “naštimane” mimo dokaza, prava i pravde. Uhapšeni predsjednik suda sigurno je bio jedna od ključnih figura u brojnim značajnim sudskim odlukama tokom svog mandata, što svakako ukazuje na to da je vrlo moguće da je bez dokaza izdejstvovao neke presude na štetu srpskog naroda, ali i pojedinaca koji mu se nisu sviđali. Pored toga hapšenje šefa obavještajne agencije dodatno kompromituje dosadašnje istrage i borbu protiv kriminala i korupcije.
Hapšenje Debevca i Mehmedagića za predsjedavajućeg parlamentarne komisije za nadzor nad radom OBA Iliju Cvitanovića je “sunovrat pravosuđa”. Takav zaključak svakako je na mjestu, jer sada se svakako može postaviti pitanje koliko su Sud BiH i OBA bili nezavisni u svom radu i efikasni u obavljanju poslova, s obzirom na ulogu uhapšenih.
Ovakva situacija stvara nepovjerenje javnosti prema pravosudnim organima i obavještajnim službama. Iako je najavljena inicijativa za poništavanje određenih presuda, ponovno mnogi pravnici izražavaju skepsu u vezi sa izazovima koji stoje pred takvom pričom.
Izazov leži u tome što svaka presuda donesena u sudu predstavlja rezultat zajedničkog rada više ljudi, sudija, tužilaca te stoga osporavanje individualnih odluka može izgledati kao pokušaj narušavanja integriteta cijelog pravosudnog sistema. Međutim, ovo nije samo pravno, već i pitanje moralne odgovornosti prema građanima i otvara duboke filozofske i praktične dileme. Da li bi moralna obaveza prema građanima trebalo da prevlada pravne prepreke? Da li bi, u situaciji hapšenja visokih funkcionera, trebalo da tražimo rješenja koja istovremeno štite pravosudni sistem i osiguravaju pravičnost za sve građane?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
