Šta žene slave?
Od prvog obilježavanja Međunarodnog dana žena prošlo je tačno 115 godina. Od tada po do danas pripadnice nježnijeg pola, kako žene vole da oslovljavaju pojedinci, možda su se i izborile za pojedina prava, ali su, s druge strane, sigurno na svoja leđa natovarile i tonu dodatnih obaveza, koje ih svakodnevno pritišću i ne daju da uhvate predaha ni pet minuta.
Takva slika prisutna je u svakom društvu, pa i ovom našem nakaradnom da ne može biti nakaradnije, jer imamo, mada u znatnoj manjini, žena koje su zastupljene u politici, upravljaju pojedinim institucijama, preduzećima i agencijama... U toj svojoj manjinskoj zastupljenosti često se bore, nažalost, protiv onih koji bi trebalo da ih štite, a koji nerijetko “podmeću i nogu”.
Takvih niskih udaraca imamo svagdje gdje ima žena i gdje muškarci misle da su spretniji i sposobniji, da one tu ne bi trebalo da budu, iako je činjenica da su od njih puno sposobnije i organizovanije. Umjesto da im pomognu, oni koji treba da ih štite u većini slučajeva samo odmognu.
S druge strane, obaveze današnje žene iz dana u dan rastu kao inflacija koja ih već duže lomi. Rade na njivi, u kući, oko kuće, djece, na tonu poslova pored, podrazumijeva se, onog posla koji obavljaju kako bi svojoj porodici i na taj način donijele određeni prihod. I onda većina muške populacije, kada im se kojim slučajem požale, kaže: “Pa za to ste se i borile”. Ali to je taj, kako kažu, jači pol, ali da se razumijemo, daleko su od toga. Većina njih. S druge strane, bez imalo sumnje, epitet koji se pripisuje ženama da su slabiji pol odavno je otišao u prošlost.
Pored svih tih muka sa kojima se bore, žene su izložene sve više nasilju na ovim područjima. Tragedija koja se u BiH lani desila, kada je na brutalan način ubijena Nizama Haćimović od strane nekoga ko bi trebalo da je štiti, čuva i pazi, javnost i ovdašnje žene neće uskoro zaboraviti. Mnogo je onih koji trpe nasilje, ne žele da progovore iako bi na sve strane trebalo da o tome pričaju kako bi se psihičkom i fizičkom ubijanju žena stalo u kraj. Okove sramote trebalo je odavno prevazići i u tome bi ženama trebalo da daje podršku sistem, da im da do znanja da će biti zaštićene. Ali ne, institucije i svi oni koji bi trebalo da reaguju, da štite žene, obično tek onda kada se desi neka tragedija, govore o tome šta bi i kako trebalo uraditi kako bi žene bile što sigurnije i zaštićenije. Tada i onda do neke iduće tragedije.
Ona ruža koju će dobiti danas ili neki poklon možda će samo izazvati osmijeh na licima žena. Ako je to dan kada samo treba da se priča o pravima žena, onda nam ne treba ni taj današnji 8. mart, jer bez imalo sumnje to je postao samo jedan dan kada muškarci iskazuju neko poštovanje prema suprotnom polu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
