Šta ćeš da radiš kad porasteš?
Konačno smo odlučili da učimo na sopstvenim greškama. Spektar ponuda zanimanja za buduće srednjoškolce proširen je za neka nova, a ovaj put su ga pratile i potrebe na tržištu, kao i svjetski obrazovni trendovi.
To do sada, saglasiće se mnogi, nije bio slučaj i tinejdžeri su se u srednju školu upisivali po principu - dobar učenik u gimnaziju ili ekonomsku, eventualno elektro ili građevinsku, a loš učenik na zanat.
Niko se u lancu odgovornosti nije proračunato odnosio prema problemu. Obično su roditelji intelektualci na silu tjerali djecu da postanu isto što i oni, ne mareći za njihove talente i stremljenja, naročito ignorišući trenutno stanje na tržištu rada.
Tako se na biroima za zapošljavanje često dešavaju slučajevi da su na čekanju mahom pravnici ili ekonomisti.
Da se ne lažemo, navedena problematika je u manjoj ili većoj mjeri i dalje prisutna u društvu, ali najnovije vijesti iz srednjih škola pokazuju da bi vjetrovi promjena uskoro mogli da zaduvaju i našim obrazovnim sistemom.
Ko bi rekao da će se u našim školama izučavati zanimanje toliko popularno da je sa tutorijalima i savjetima stručnjaka zaokupiralo društvene mreže.
Nutricionista kao zanimanje bi, sudeći po procjeni banjalučke Poljoprivredne škole, moglo biti i te kako zanimljivo budućim srednjoškolcima, naročito jer je sve više onih kojima je mrsko da smanje broj kilograma u teretani ili baveći se nekim sportom.
Smjer agroturistički tehničar mnogima je na prvu nepoznanica, ali ako se uzme u obzir da je seoski turizam sve popularniji i da su raznorazna etno-sela prethodnih godina nicala kao pečurke poslije kiše logika je kudikamo jasnija. Zato bi djecu trebalo “osluškivati” još od malih nogu.
Ispitivati ih šta bi mogli da rade kad porastu i, naravno, istraživati da li su im želje realne i da li se poklapaju sa njihovima sposobnostima.
Ne mora baš svako da bude doktor ili profesor ustavnog prava ili da, ako razborito priča i puno čita, upiše gimnaziju, a kasnije političke nauke. Nebo je granica i svako je od nas rođen za nešto.
Osim toga, osnovcima bi kroz razne edukacije trebalo pokazati da ništa nije sramota raditi ako nam posao obezbjeđuje pun stomak. Tada se možemo nadati da ćemo umjesto na birou i u kafićima mlade viđati na radnim zadacima.
Zato su sada na potezu i roditelji koji bi trebalo da posavjetuju svoju djecu da izaberu neko od zanimanja sa kojim će moći da se zaposle i da sa svojih deset prstiju izdržavaju porodice, a ne kako se najbrže stiže na biro za zapošljavanje. Kod djece treba na vrijeme prepoznati želju, usmjeravati je i hraniti podrškom i ljubavlju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
