Sezonci odlaze
Iza nas je mjesec slavlja i brzog ritma, bilo je svečano u duhu praznika i tradicije, ali oni koji su najmanje odmarali, ali i najviše zaradili bili su konobari. Dok se još lani puno spekulisalo da li bi konobari trebalo da imaju diplomu ili ne, te ko ima prednost pri zaposlenju, u svakom naselju većih gradova mogli ste pročitati oglas “tražimo konobara”.
To je ključno pitanje - hoćemo li ostati i bez konobara, ako već nismo te kako ih zadržati? Razloga je mnogo, a u prvom redu primamljivi sezonski poslovi, gdje hotelijeri i trgovački lanci prije svega u Hrvatskoj i Crnoj Gori, nude odlične uslove i gdje konobari iz Srpske bez puno razmišljanja odlaze, a neki to rade i to na istom mjestu i po desetak godina.
Nije zanemarljiv ni broj naših zemljaka koji tokom zimskih sezona rade u austrijskim i švajcarskim skijaškim centrima. Zbog sigurne egzistencije konobari iz naše zemlje idu bez mnogo razmišljanja i kalkulacija van granica zemlje, a podatak da ljeti više od 5.000 sezonaca iz Trebinja ode u Dubrovnik, doduše nisu svi konobari, upalio je alarm hotelijerima.
Lov na sezonce već je i ove godine počeo, intenzivira se krajem januara, a profesionalnost i marljivost samo su neke od karakteristika i prednosti zašto su konobari sa našeg podneblja idealni.
Prednost jeste i to što nemaju jezičku barijeru, a podrazumijeva se dobro poznavanje stranih jezika.
Ipak, s druge strane briga je to za naše hotelijere, jer teško da mogu odgovoriti konkurenciji. Primjera radi, konobar u Banjaluci je gotovo tri puta lošije plaćen nego na ostrvu Krk.
Ono što je sigurno praksa će se nastaviti, iako su uslovi rada u ovoj branši blago poboljšani, ali potrebno je puno raditi kako bi se približili primorskim mjestima. Objektivno, nije ni realno da konobar kod nas ima identičnu platu onoj u gradovima na moru.
Ono što je otežavajuća okolnost svima onima koji žive od turizma i hotelijerstva kod nas, jeste da ne mogu uvesti radnu snagu.
Činjenica je da su već u našoj zemlji stotine radnika iz Nepala, Pakistana, da na nekim zgradama u izgradnji u Banjaluci možemo čuti isključivo turski jezik, u turizmu ne pomaže mnogo.
Jedina pomoć kako bismo koliko-toliko sačuvali radnike i smanjili odlazak sezonaca jeste poboljšanje statusa zaposlenih u ovoj branši i to ne samo kroz plate, nego i slobodne dane i slično.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
