Sankcije za lignje sa žara
Postala je izlizana šala da će američko ministarstvo finansija u procesu sankcionisanja svih umiješanih u organizaciju proslave Dana Republike Srpske na kraju na crnu listu staviti i kreatore cvjetnih aranžmana na svečanoj akademiji, ali kako je krenulo, ni vlasnik te cvjećare više ne može mirno da spava.
Sankcije za Jelenu Pajić Baštinac, Branislava Okuku i Srebrenku Golić bez sumnje su još jedna u nizu neopravdanih i ničim izazvanih budalaština u režiji birokrata iz Vašingtona, kao što su, uostalom i one ranije uvedene Alenu Šeraniću, Radovanu Viškoviću ili Miloradu Dodiku. Američka obrazloženja su besmislena i neutemeljena jer niti navedene osobe ugrožavaju Dejtonski sporazum niti ruše bilo čiji ustavni poredak.
Suština kažnjavanja je, tvrde to pametni i upućeni, što osobe sa liste odbijaju da prihvate važeći američki narativ i usuđuju da mu se suprotstave. Potpuno je drugi ugao onaj iz koga polaze tvrdnje da Amerikanci sve rade da bi zaustavili evropski put BiH što nije nemoguće, ali za to još nema opipljivih dokaza, osim podudaranja određenih datuma.
Iako to jeste tragikomično, nimalo nije bezazleno. Koliko god bombastično zvučale izjave pojedinih funkcionera vladajuće garniture u Srpskoj koji se upinju da javnosti dokažu da američke sankcije nikoga ne mogu uzdrmati i koliko god potcjenjivali predstavnike te administracije i govorili o njihovim “posljednjim krikovima”, očekujući navodno “oslobođenje” kada na vlast ponovo dođe Donald Tramp, toliko je neodgovorno sve svoditi na dnevnopolitički nivo bez razmišljanja o posljedicama.
A posljedice se ne tiču isključivo funkcionera, nego svih građana Republike Srpske.
Ako se obistine nezvanične prijetnje koje su, doduše, prije desetak dana u Sarajevu izrečene i javno, da bi se na udaru OFAC-a mogle naći i finansijske institucije koje imaju određen odnos sa sankcionisanim licima, stvari bi mogle da se dodatno zakomplikuju. Prevedeno u praksu, problem bi mogle biti banke koje na bilo koji način posluju sa osobama sa crne liste, makar to bilo i posjedovanje običnog tekućeg računa putem kojeg primaju platu.
Eksperti za finansije tvrde da bi cijela Republika imala ozbiljan problem ako bi sankcije bile uvedene domaćim bankama koje pokrivaju više od 42 domaćeg tržišta. To bi, zabrinuto ističu, dovelo do haosa u njihovom međunarodnom poslovanju i, još gore, unutrašnjem platnom prometu čime bi pod znak pitanja čak bila dovedena i isplata plata i penzija, ali da ne mračimo mnogo, možda bi se te unutrašnje stvari mogle i riješiti “putem pošte ili blagajne”, ali koliko god domaće bile rješive one međunarodne bi ostale čvrsto zakovane.
I opet prevedeno u praksu, klijentima banaka, tvrde stručnjaci za finansije, koje bi se našle na crnoj listi bilo bi, recimo, onemogućeno kartično plaćanje u inostranstvu, dok su u šopingu ili na moru.
A prosječan srpski klijent domaćih banaka može da postane izuzetno nervozan ako mu terminal u kakvom primorskom restoranu odbije kartično plaćanje lignji sa žara sa dalmatinskim varivom koje je uveliko smazao uz čašu bijelog vina. Nervoze bi bilo i na kasama butika atraktivnih svjetskih brendova. Nervozan klijent lako se pretvori u nervoznog birača kojem je potpuno svejedno da li je u Americi na vlasti Tramp ili Džozef Bajden.
Uostalom, američki izbori su tek na jesen, debelo iza godišnjih odmora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
