Samo nek se gradi

Danijela Bajić

One koji redovno prate objave republičkih statističara ne treba da plaše najnovije brojke. Poredeći sa pretprošlom godinom, manja cifra za investicije u građevinskom sektoru od skoro 35 miliona u 2019. godini, nije pretjerano zabrinjavajuća.

Iako ispod milijarde ostvarenih investicija, nepovoljnija statistika nije spriječila izgradnju zgrada koje su i dalje nicale. Tako je i sa tekućom godinom, za koju se predviđa kolaps koji javnost i analitika pravdaju korona problematikom. Uzimajući u obzir restrikcije i manji broj radnika na građevini zbog poštovanja mjera, nekako je u redu pričati da je sektor pogodila kriza, ali to kad vam na licu mjesta, odnosno na gradilištu na kojem je izgrađen samo temelj zgrade, investitori kažu da su već prodali sve stanove, demantuje svaku kuknjavu.

U prilog takvim tvrdnjama idu i medijski izvještaji objavljivani tokom pandemije, koji kažu da korona nije spriječila potražnju za stanovima, naprotiv. Nakon početnog snebivanja, u vrijeme kad je virus zaustavio privredu i čitavu naciju, sa prvim popuštanjem mjera uslijedila su i popuštanja na paprene ponude iz cjenovnika po kvadratu. U međuvremenu, cjenovnik je od “paprenog” dobio prefiks “papreniji”, što potvrđuju podaci statističara na bh. nivou.

Po tom principu se nameće zaključak da, uz uvijek aktuelnu investitorsku pošalicu “gdje vidiš poljanu ti zgradu posadi”, građevinski sektor nije nastavio konstantu dosadašnje ekspanzije, ali je, najblaže rečeno, ostao u igri. Investicije iz ove branše koje ne bi trebalo zanemariti jesu i one koje se finansiraju iz republičkih i gradskih/opštinskih kasa pa i javnih preduzeća čija je funkcija usko vezana sa pomjeranjem ljestvice na investicionoj skali koju bilježe statističari.

Tako smo na sve strane svjedoci izgradnje stanova i kuća za izbjegličke porodice, ambulanti, vrtića, rekonstrukcije saobraćajnica, a zbog učestale izgradnje kružnih tokova nekim gradovima su svojevremeno prišivane poveznice sa Tolkinovim “Gospodarom prstenova”. Liči na sve samo ne na krizu.

Ako ćemo u sitna crijevca, krize u građevinskom sektoru tek neće manjkati, a statistika će se popraviti naročito u mjesecu koji je pred nama. Tada će javnost, po davno utvrđenoj tradiciji, gotovo svakodnevno gledati otvaranja i presijecanja vrpci, a statističari će u računicu ubaciti čak i asfaltiranje makadama, jer i taj rad neko mora da plati.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana