Uvijek sam, krijući se od pogleda drugih, nešto rezbario. Sjedeći iza stare šupe i držeći drvo u rukama, sprovodio sam sve svoje zamisli, planove i inspiracije u djelo, ispričao Željko Šatara
RANO jutro, mraz, ledi dah, ali, i pored hladnoće, gužva, pune kese i još punije tezge, stotine prodavaca i bar deset puta više kupaca i slučajnih prolaznika, slika je banjolučkog nedjeljnog pijačnog dana.
Negdje na sredini pijace, između dijela gdje se prodaje "apsolutno sve" i auto-pijace, Banjolučanin Željko Šatara, na drvenom stoliću, prodaje od drveta napravljena umjetnička djela. Nema onoga ko se ne okrene ili ne zastane da pogleda drvena postolja za svijeće. Dive se gledajući duboreze i rezbarije u drvetu.
- Šta sve može da se uradi od tise, borovine, jelovine i drugog drveta, znaju samo rijetki preostali majstori ovog gotovo zaboravljenog starog zanata. Pravo je umijeće znati od bezobličnog komada drveta napraviti neku umjetninu. Moja ljubav prema svemu onome što je vezano za obradu i oplemenjivanje drveta kao umjetničkog materijala je velika - ispričao je Željko Šatara.
Prema njegovim riječima, od malena je bio "opsjednut" rezbarenjem.
Odlazeći sa roditeljima kod rođaka i prijatelja na slave, pogled mi se uvijek zaustavljao na drvenim tvorevinama. Bocama u kojima su se nalazili krstovi ili brodovi koji su rađeni od drveta. Za mene je to i dan-danas nešto božansko i vrhunsko - ispričao je Šatara.
To su bili sudbonosni trenuci, naglasio je on, da se trajno opredijelim i posvetim ovoj stvaralačkoj čaroliji koja se zove duborez i rezbarija.
- Iako sam želio da se ovim bavim cijeli život, moji roditelji su htjeli da ja imam neko drugo zanimanje i zanat od kojeg ću moći da živim. U to vrijeme baviti se stolarskim poslom bila je najbolja stvar. I pored toga, niko od njih nije mogao da ugasi moju ljubav prema ovom poslu - objasnio je Šatara.
Ljubav prema stvaranju svog sopstvenog svijeta od drveta bila je jača od bilo kakvih prepreka.
- Uvijek sam, krijući se od pogleda drugih, nešto za "svoju dušu" rezbario. Sjedeći iza stare šupe i držeći drvo u rukama, sprovodio sam svoje zamisli, planove i inspiracije - naglasio je duborezac.
On je dodao da se od neoljuštenog drveta mogu praviti raznorazni predmeti, ali on, eto, stalke za svijeće najviše voli.
- Iako se od ove umjetnosti teško može živjeti, ipak ima i onih koji kupuju moje svijećnjake. Posebno zbog toga što se na njima nalaze krst i slike srpskih svetaca - objasnio je Željko Šatara.
N. VRANKOVIĆ
Cijene
Iako za svoj rad i trud ne može da dobije mnogo novca, i mada od ovog posla ne može da hrani porodicu, Željko Šatara svake nedjelje ipak odlazi na stočnu pijacu u nadi da će prodati bar jedan od svijećnjaka. Nadu mu ulijeva i to što se bliže praznični i slavski dani.
- Za jednu noć mogu da napravim desetak drvenih stalaka za svijeće. Cijene mojih svijećnjaka kreću se od pet do deset maraka - rekao je Željko Šatara.
