Priče o suživotu
Ratne zastave tzv. Armije BiH davno su postale nezaobilazan dekor na svim važnijim događajima gdje nastupa reprezentacija BiH.
Najaktuelnije je Evropsko prvenstvo u košarci, a BiH igra u Kelnu, gdje su uspjesi ove reprezentacije slavljeni uz navijačke rekvizite koji podsjećaju na rat i ratnohuškačku retoriku.
Može li ova zemlja tako da krene korak naprijed? Teško, odgovor je kristalno jasan. Kada i u sportu, pogotovo reprezentativnom, gdje nacionalne tenzije ne bi trebalo ni da se pominju, a kamoli da postoje, i u kojem bi (ako žele) sportisti iz sva tri konstitutivna naroda trebalo da imaju podjednak tretman i aršine, upravo prefiks “ratni” dolazi do izražaja, čemu da se nadaju oni koji bi u budućnosti trebalo da igraju za tu selekciju?
Selekcije BiH, polako ali sigurno, postaju “non grata” za sportiste iz Republike Srpske. Bezbroj je razloga, a samo mali broj onih koji svoju karijeru grade u evropskim klubovima odluče se za nastup za BiH.
Ne žele naši ljudi da ih iko ucjenjuje, potcjenjuje i postavlja standarde koji ne postoje, ali i prezentuje im sadržaj kojem ne pripadaju.
Stop nacionalizmu i porukama mržnje u sportskim dvoranama, rekla je i krovna kuća evropske košarke (FIBA), jasno naglasivši da su zastave sa ljiljanima strogo zabranjene na EP.
I nije prvo veliko takmičenje gdje su “sportisti” umotani u ljiljane punih usta pričali o “domovini”, suživotu i jedinstvu.
I koliko god da su zastave zasjenile korektno izdanje košarkaške reprezentacije BiH, ako pričamo o parketu i igri pod obručima, još tragičnija priča dolazi nam iz omladinskih selekcija košarkaške reprezentacije ove zemlje. Selektor pionirske selekcije BiH Jasna Sliško, psihološki je mobingovala košarkašice iz Banjaluke. Zabranila im je da dižu tri prsta kada pogode trojku, a što je još tragičnije, iz njihovih klubova tvrde da im je zabranjeno i da se prekrste tokom igre. Kršenje je to osnovnih ljudskih prava. Valjda i Srbi imaju pravo da se mole Bogu.
Teško da će se tu bilo šta promijeniti, ali ono što je sigurno je da će palac, kažiprst i srednji prst uvijek ići skupa i biti na ponos, čak i kada se pogodi trojka.
Sport mora da pobjeđuje i prevazilazi stereotipe i predrasude, a u zemlji u kojoj mi živimo i dalje se broje krva zrnca, a deblji kraj, po pravilu, izvlače Srbi. +++
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
