Lavirint
BiH od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada je otvoreno novo poglavlje u njenoj istoriji, još nije izgradila stabilne temelje. Krivicu za to snose, možda čak i podjednako, domaći lideri te stranci koji godinama pod ovim dijelom neba vedre i oblače. Bez ikakve odgovornosti i griže savjesti.
Složen sistem vlasti, odnosno odlučivanja često je bio kamen spoticanja kada su na dnevnom redu bile važne teme. Gotovo svaki prijedlog je, ma na šta se odnosio, uvijek uvijan u politički celofan te su suprotstavljene strane mahom pronalazile razloge za svađu, a rijetko za otvoren i smiren razgovor o svemu.
Komplikovanu situaciju na unutrašnjem planu u BiH, posebno na relaciji Banjaluka - Sarajevo, ali i Sarajevo - Mostar, dodatno su podgrijali problemi koji su nastali eskalacijom sukoba na istoku između Rusije i Ukrajine. Uz one političke prirode, neminovno su se nizali životni izazovi jer je na tržištu poskupjelo sve iako se mnogi stalno pitaju koliko je prava kriza, a koliko zapravo pojedinci koriste situaciju i vještački pumpaju cijene do iznemoglosti.
Enormne cijene goriva, u odnosu na stanje od samo nekoliko mjeseci ranije, su “povukle” sve za sobom, a domaće političare natjerale da, kao i kolege u regionu, sjednu u svoje udobne, finansijski potkovane fotelje i razmotre šta mogu da urade da bi pomogli onima koji su ih doveli na te adrese.
Priča o tome je pokrenuta u martu u Parlamentu BiH. Od tada počeli su da se, kao na traci, nižu prijedlozi koliko bi trebalo da iznosi PDV - da li da ostane jedinstvena stopa od 17 odsto ili da ga više ne bude na osnovne životne namirnice, a istovremeno da se znatno poveća na robu koja se podvodi pod luksuznu. U proceduru je stigao i prijedlog da budu ukinute akcize na gorivo, što bi automatski dovelo do pojeftinjenja do pola marke po litri.
Ali taj krug pregovora ili, bolje rečeno, “inaćenja” među političarima ni do danas nije završen. S komisije na komisiju, pa opet malo do jednog pa do drugog doma, te ponovo na komisiju i tako već šest mjeseci.
U danima koji su iza nas svašta smo čuli - od toga da to nisu dobre ideje do toga da su prijeko potrebne, ali nesprovodljive na način kako su pojedinci zamislili. Samo nismo čuli gotovo nijedan otvoren i ozbiljan poziv da se sve stavi ponovo na papir i sa stručnjacima razmotre mogućnosti koje su izvodljive na kraće ili duže staze te izađe iz ovog političkog lavirinta bahatosti i bezobrazluka.
U rukama domaćih parlamentaraca, koji su, prema nekim analizama, među najplaćenijima i u Evropi, su prečesto ključna životna pitanja za sve u ovoj zemlji, bez obzira na njihovu vjeru ili adresu na kojoj jedva spajaju kraj s krajem, ali oni još češće umjesto odgovora na izazove samo prodube jaz u svojim međusobnim odnosima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
