Javašluk i pohlepa
Apokaliptične slike iz Turske, koju je proteklog ponedjeljka pogodio niz razornih zemljotresa, obišle su čitav svijet, ali i otvorile niz pitanja - koliko je ogromno razaranje rezultat snage i plitkoća zemljotresa, kvaliteta gradnje, poštovanja propisa gradnje na trusnim područjima, ali i gledanja kroz prste pojedinim neimarima.
Prema ocjenama pojedinih stručnjaka, na primjeru Turske najverovatnije se sve “poklopilo”. Kako smatraju stambeni objekti koji su padali poput kula od karata, ali i same slike sa terena, ukazuju na to da je vjerovatno bilo niz propusta. Očigledno se štedjelo na betonu i armaturi, na šta ukazuje i to da su srušene zgrade izgledale kao rukom smrvljene. Ističu da vjerovatno nisu poštovani ni propisi gradnje na trusnim područjima, iako su pogođeni prostori poznati po velikoj seizmičkoj aktivnosti, ali i da su za sve ovo dijelom krivi sami investitori koji su zarad brze zarade bili spremni da žrtvuju kvalitet same gradnje.
Slučaj Turske je otvorio i pitanje kakav je kvalitet gradnje u BiH, pogotovo jer su i pojedini ovdašnji prostori podložni relativno čestim potresima. Što se tiče propisa gradnje, oni su jasni. Primjera radi, u Banjaluci investitori moraju graditi nove objekte koji mogu izdržati zemljotres od devet stepeni po Rihterevoj skali. I sami projektanti se pridržavaju toga. Ali, ne treba biti nikakav građevinski stručnjak pa zaključiti da jedan mali dio tih narodnih neimara, koji od jedne marke žele da naprave odmah dvije, vrlo često ulazi u potencijalno opasne kombinacije. Svjedoci smo da sve češće grade stambene objekte čija su prizemlja u potpunosti pretvorena u poslovne objekte. I to ne bio toliki problem da pri tome ne uklanjaju pojedine noseće i armaturne zidove te postavljaju stubove. Na taj način, kako objašnjavaju stručnjaci, stvara se “meka etaža”, koja onda pritisnuta ostalim spratovima, pretvara čitavu zgradu u jednu krutu konstrukciju. Slično je i kod podzemnih garaža, gdje investitor zbog dobijanja “dovoljnog” broja skupih parking mjesta prekraja unutrašnjost, uz riječi: “Valjda se ništa neće desiti”. Veliki problem predstavlja i to što sami izvođači radova vrlo često da bi dobili neki posao spuštaju cijenu radova, a kada dođe da ih izvedu, pokušavaju da prave uštede tamo i gdje ne bi trebalo.
Da i kod nas ima javašluka ukazuje i to što pojedini građevinski inženjeri odbijaju da budu nadzorni organi na pojedinim projektima, svjesni propusta koje prave. Slučaj Turske treba sve nas da otrijezni te da i sami investitori shvate da put do brze zarade ponekad može voditi i ka velikoj katastrofi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
