Demokratija
U nedostatku argumenata sankcije postaju sve češći alat u kažnjavanju neposlušnih država, zvaničnika i lidera, koji se u nekom trenutku ne povinuju interesima velikih zapadnih igrača.
Da su sankcije, kao što bi rekao vojni teoretičar Karl fon Klauzevic, nastavak politike drugim sredstvima može se najbolje vidjeti na primjeru spoljne politike SAD, ali i Velike Britanije. Američki ambasador u BiH ponovo je putem saopštenja “dobronamjerno zaprijetio” pojedinim zvaničnicima poručujući im kako Amerika ima na raspolaganju moćan alat za “suočavanje sa protivdejtonskim i antidemokratskim aktivnostima u BiH”, koji je “spremno upotrijebiti u svakom trenutku”. On je to rekao u kontekstu opstrukcija, odnosno političkih trzavica u FBiH u vezi sa izgradnjom “Južne interkonekcije”, gasovoda koji bi trebalo da se spoji sa Jadransko-jonskim, kojim se doprema azerbejdžanski gas.
Hajde da mu na trenutak oprostimo što je zaboravio na diplomatski bonton, ali direktno miješanje u unutrašnje stvari jedne zemlje nikako ne može biti promicanje demokratije, u koju se Marfi toliko kune. Iza njegovog insistiranja, odnosno prijetnji, krije se čisti američki, a ne interes BiH. SAD na sve načine Evropu žele odsjeći od ruskih energenata, a da pri tom ne postoji apsolutna nikakva alternativa, osim one koju oni ponude. Ako to uopšte i požele. Marfi svjesno ovdašnjoj javnosti prećutkuje jednu vrlo važnu činjenicu, da ovog azerbejdžanskog gasa nema dovoljno. On ne može pokriti ni pet odsto trenutnih potreba Evrope.
Dolar, nafta, međunarodna bankarska mreža, MMF i Svjetska banka, naravno i NATO decenijama su bili moćni alati u disciplinovanju onih manjih, odnosno alati u širenju američke hegemonije. A onda je, za svaki slučaj, donesen i takozvani Magnitorski zakon 2008. godine, koji je američkim vlastima od tada omogućio da, mimo odluka Ujedinjenih nacija, uvode sankcije drugim zemljama. Američka vlada je, statistički gledano, od 2000. do danas, povećala broj sankcionisanih za više od 1.000 odsto. Danas više od jedne trećine svjetske populacije živi u zemljama koje su pod američkim sankcijama. Neke od njih i decenijama.
U aprilu prošle godine Savjet Ujedinjenih nacija za ljudska prava podržao je većinom glasova osudu dosadašnjih zapadnih sankcija. Jedine zemlje koje su izrazile podršku jednostranim mjerama prinude bile su SAD, Velika Britanija, zemlje članice EU, Gruzija i Ukrajina. Toliko o tome, ko ima pravo da priča o demokratiji, a ko nema.
U Bibliji stoji zapisano kako će se ljudi u nekom trenutku promijeniti nagore, a što će voditi do velike moralne iskvarenosti i sloma vrijednosti. Međutim, u njoj isto tako stoji zapisano i da će biti ljudi koji neće podleći tim negativnim trendovima. Da li ovo što danas globalno gledamo liči na ovo svojevrsno proročanstvo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
