Božanski oproštaj za greške pravosuđa
Nedostaci u istrazi, poput nedovoljno temeljnog vještačenja, nedostatka dokaza, ne samo da dovode do padanja optužnica i presuda, već i potkopavaju povjerenje u pravosudni sistem. Nosioci pravosudnih institucija, zbog čijeg nemara, slučajnog ili nenamjernog uglavnom građani plaćaju ceh, izgleda da se nadaju da će svi da poslušaju savjet Aleksandra Poupa pa im “božanski oproste za greške”.
Odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, koje kod nas očigledno nema, je ključna jer grijesi u radu moraju imati posljedice. Olako uzimanje ovih pitanja i rad bez odgovornosti samo doprinose lošim istragama i malim kaznama ili čak oslobađanjem krivih osoba ili optuživanjem nevinih.
Primjer poput slučaja Dalibora Mandića, kojem se sudi za stravično ubistvo, te predmet protiv Mikice Marjanca i Zorana Bošnjaka koji se već nalazi pred zastarom, jer traje skoro šest godina bez epiloga, govori kakve i koliko ozbiljne pravosudne greške se mogu uočiti u našem sistemu. Građani komentarišu da zbog ovakvih ili sličnih grešaka padaju ozbiljni krivični predmeti, a oni koji bi trebalo da sjede iza rešetaka završe na slobodi ili dobiju minimalne kazne. Kada je u pitanju predmet “Mandić” čak je i vijeće banjalučkog Okružnog suda ukazalo na propuste tokom istrage i nedostatak dokaza.
- S obzirom na propuste u ovom slučaju DNK vještačenje predmeta pronađenih na mjestu ubistva kao i onih oduzetih od optuženog je neophodno s ciljem utvrđivanja potpunog i tačnog činjeničnog stanja. Biće upoređeni svi nađeni tragovi sa nespornom DNK žrtve i optuženog. Treba da vidimo ima li tragova optuženog i žrtve - rekao je sudija Dragan Uletilović.
Advokat porodice ubijenog mladića Marko Mikeš tvrdi da postoji dovoljno dokaza za osuđujuću presudu i da optuženi Mandić zaslužuje zatvor. Međutim prema dosadašnjim dokazima tužilački rad u ovom slučaju “izgleda tanko”, što je uočio i sud pa naredio izvođenje dokaza. Iako na snimku nije moguće prepoznati ko je ubica te na duksu i jakni optuženog nije nađen trag žrtve, tužilaštvo nije tražilo dodatne dokaze za svoje tvrdnje. Tako, što je za čuđenje, nije tražilo da se utvrđuje da li na duksu ili jakni optuženog ima tragova žrtve. Što je još frapantnije nije traženo ni vještačenje patika optuženog, na kojima se uočava mrljaj koja kako su rekli svjedoci podsjeća na krv. Takođe nije traženo ni vještačenje drugih brojnih dokaza na kojima bi se, kako su rekli vještaci tokom suđenja, mogli naći tragovi žrtve ako je bila u kontaktu s optuženim. Zbog svega toga bojazan je mnogih da niko neće odgovarati za brutalnu smrt mladića, iako je javnost mogla da vidi njegovo stravično ubistvo.
Građani imaju pravo od pravosudnih institucija očekuju da jasno i nedvosmisleno dokazuju nedjela, a ovakvi slučajevi samo produbljuju sumnje u njihovu sposobnost. Kada se uzme u obzir slučaj “Marjanac” i “Bošnjak” koji će zbog dužine trajanja vjerovatno zastarjeti postaje očigledno da su potrebne ozbiljne reforme pravosuđa da bi bila osigurana adekvatna pravda.
Ovi slučajevi ne samo da bacaju sumnju na stručnost pravosudnih institucija, već takođe podrivaju osnovne principe pravne države i povjerenje građana u nju. Kada se na to doda da su mnogi veliki predmeti za koje je tvrđeno da su potkovani dokazima “čvrstim kao beton” završavali ukidajućim presudama, minimalnim kaznama ili su višestruko ponovljena suđenja, očigledno je da je “nešto trulo u državi pravosudnoj”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
