Bolji putevi
Svaka normalna zemlja na svijetu teži da ima dobre puteve, prije svega zbog svojih stanovnika, a potom i svih drugih koje put nanese na njihovo tlo. I to je jedan od recepata kojeg domaći nadležni treba da se drže u planovima za budućnost ove i ovakve BiH.
Iz Republike Srpske godinama odlaze poruke da je mreža autoputeva u vrhu njenih prioriteta, uz ostale infrastrukturne projekte koji su na listi i koje planira da radi sa domaćim, regionalnim ili inostranim partnerima.
Nakon izgradnje dionice od Banjaluke do Gradiške, koja u konačnici treba da Republiku Srpsku i BiH, preko novog mosta na Savi, poveže sa evropskim koridorima, urađena je i trasa simbolično nazvana “9. januar” koja je znatno ubrzala i skratila put od Banjaluke do Doboja.
Nastavilo se sa obilaznicom oko Doboja i dalje kroz Federaciju dionicom koridora 5C prema Hrvatskoj i moru. Uveliko se priča, a očekuju se i intenzivniji radovi na dionici prema Prijedoru, nije se odustalo ni od trase koja treba da ide prema Glamoču da bi se brže dolazilo i do mora i s te strane, ali ono što je u ovom momentu i potpisano je izgradnja dionice u okviru autoputa koji će u dogledno vrijeme povezati Banjaluku i Beograd.
Prvi put i na taj način.
Srbija, osim što gradi svoje puteve prema Srpskoj, odnosno BiH sa turskim kompanijama u sklopu projekta povezivanja Beograda i Sarajeva, preuzela je na sebe i izgradnju mosta na Rači na koji će biti spojene i dionice koje gradi Srpska, a koje, nekako simbolično, idu i trasom koridora koji je s proljeća i ljeta 1992. godine bio jedini spas za srpski narod s ove strane Drine.
Zvanični Beograd je obećao i da će pomoći Srpskoj u izgradnji dionice od mosta na Rači do Bijeljine, dok je Srpska, s druge strane, potpisala i ugovor s kineskim kompanijama za izgradnju trase od Bijeljine do Brčkog.
Iz republičkog vrha su obećali i brze ceste tog tipa na istoku i jugu Srpske, kao i da će obnavljati i magistralne pravce širom njene teritorije. Tako i treba, ali obećanja ne smiju ostati samo obećanja.
Dobrih puteva, petlji, mostova nikad dosta. Nisu to, naravno, jedine stvari na kojima treba raditi i u Republici Srpskoj i BiH. Ima tu još dosta toga, ali putna infrastruktura, uz realne cijene, je jedan od preduslova za svaki posao pa i život.
To traže investitori, a žele i oni koji svaki dan idu putevima života, bez obzira na to da li se radi o autoputevima, brzim i magistralnim putevima pa čak i gradskim i prigradskim ulicama.
Srpska, kao i BiH, mora da se razvija i gradi dobre odnose sa svima, a posebno sa zemljama sa kojima dijeli ne samo najdužu granicu nego i istoriji. A kad smo kod istorije, ona bi mogla da se utka upravo u jednu od budućih dionica autoputa prema Srbiji preko teritorije Republike Srpske i ponese naziv koji će podsjećati na proboj koridora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
