A imam će dalje po svom
Teorija kaže da svaka ozbiljna država ima tri stuba vlasti - zakonodavnu, izvršnu i sudsku, ali BiH od nastanka ne funkcioniše kao svaka ozbiljna država pa u njoj treći stub vlasti nije sudstvo, nego ono što kod nas nazivaju pravosuđem. Zasluga je to manje domaćih vlasti, a više stranaca, koji su u protekle tri decenije pod plaštom reformi i namjera da uspostave “efikasan sistem” proizveli kontraefekat formirajući prije svega Sud i Tužilaštvo BiH, a onda i Visoki sudski i tužilački savjet.
Sada imamo situaciju da u izboru sudija i tužilaca učestvuju i sudije, i tužioci, ali i advokati, a o tome kakvi stručnjaci sjede u VSTS-u svjedoči i činjenica da su, nakon “detaljnih provjera”, uspjeli da za predsjednika Suda BiH imenuju osobu koja je osumnjičena za prisluškivanje drugih sudija i, još gore, da je, predstavljajući se kao “agent Dževdet” iz OBA, lično obilazio kafane i izuzimao snimke nadzornih kamera. I nikom ništa. Ranko Debevec će morati na suđenje, a isti taj VSTS će izabrati nekog drugog (ne)srećnika u njegovu fotelju.
Dakle, nemamo sudsku vlast, nego pravosuđe koje je političarima izuzetno lako i jednostavno nazvati “rak-ranom” i nastaviti po starom. Niti ko može, niti smije bilo šta da promijeni.
U takvom odnosu snaga nije iznenađujuće što je jedan sudija u Banjaluci odlučio da ne sudi imamu iz Bihaća za nazivanje Srpske genocidnom jer je član Krivičnog zakonika po kojem je Muamer Štulanović optužen u međuvremenu ukinut odlukom Ustavnog suda BiH u krnjem sastavu.
To što je u Republici Srpskoj na snazi akt kojim je zabranjeno primjenjivati odluke tog i takvog Ustavnog suda, o čemu su se lomila politička koplja i davale bombastične izjave, tom sudiji očigledno nije bilo previše bitno. Uostalom, nesprovođenje odluke Ustavnog suda je krivično djelo, a poštovanje tih odluka nije. U Zakonu o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je Narodna skupština Srpske usvojila u julu prošle godine, nije navedeno šta se događa ako neko u Srpskoj ipak sprovede neku odluku te institucije. Naprotiv, navedeno je samo da će institucije Srpske štititi onog koji ih ne sprovodi.
Dakle, sudiji koji nije htio da sudi bihaćkom hodži niko praktično ne može ništa.
Otuda čudno zvuči stav prvog čovjeka republičkog parlamenta. Nenad Stevandić u petak reče da ova situacija traži “ozbiljnu analizu i konsultacije”.
A ta analiza može biti završena za minut-dva. Zakon koji nije predvidio sankciju za njegovo neizvršenje i nije neki zakon. Ali može dobro da posluži za busanje u prsa junačka. A imam Štulanović će dalje po svom...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
