Razvod BiH

Darko Momić

Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko ponovo je pred Savjetom bezbjednosti Ujedinjenih nacija iznio niz neistina i optužbi na račun Republike Srpske. Ponovo je Incko, kao i u prethodnih deset godina, odgovornost za skoro sve što ne valja u BiH prebacivao na RS, dok je vješto relativizovao ili potpuno prećutkivao činjenice koje nepobitno pokazuju da je za zastoj BiH na evropskom putu direktno odgovorno političko Sarajevo.

Ponovo se šef OHR-a neskriveno svrstao na stranu najbrojnijeg naroda u BiH i njegovih političkih ciljeva. To se najbolje vidjelo time što posebna sjednica republičkog parlamenta, koju je kritikovao pred SB UN, nije bila ni zakazana niti se znao njen dnevni red u utorak naveče kada ju je nazvao “mjestom koje može da proizvede probleme”.

Da licemjerje bude veće, Incko je tek nakon što je osuo paljbu po tek najavljenoj, ali nezakazanoj sjednici NSRS, spomenuo antidejtonsku i antiustavnu deklaraciju SDA koja je bila povod za posebnu sjednicu parlamenta Srpske, ali šokantnu deklaraciju pri tome nije nazvao ni antidejtonskom, ni antiustavnom.

Na sreću, ambasador Ruske Federacije u UN primijetio je i ukazao na licemjerje šefa OHR-a i u svom govoru pred Savjetom bezbjednosti otvoreno rekao da “Incko ne daje tačnu sliku stanja na terenu u BiH”. Ruku na srce, ne može se reći da predstavnici ostalih zemalja članica SB UN nisu bili u pravu kada su izrazili zabrinutost zbog aktuelne situacije u BiH, rasta tenzija i nacionalističke retorike, ali samo ruski ambasador je bio u pravu kada je rekao da Incko nije objektivan.

Elem, tačno je da situacija u BiH odavno nije bila gora, da rastu tenzije i buja nacionalizam, ali i za svađu u braku je potrebno dvoje, a do nje obično dođe kada se stvori ljubavni trougao. A kad je tako u bračnoj zajednici, onda je jasno da za svađu i probleme u političkoj zajednici kakva je BiH u kojoj postoje tri strane, a koje nikada nije vezala ljubav, već samo interes, ne može da bude odgovorna jedna strana. Pogotovo ne ona čija kuća je uređena ili, preciznije, ona u kojoj su sprovedeni izborni rezultati i formirana vlast, a da, s druge strane, ni za šta nisu odgovorni oni koji ništa od toga nisu uradili. U takvoj situaciji je potpuno razumljivo zašto Republika Srpska sve glasnije govori o brakorazvodnoj parnici, jer ako stalno izvršava svoje obaveze u skladu sa porodičnim zakonom, tj. Ustavom, a stalno joj se nešto prigovara, ne ostaje joj ništa drugo nego da od zajednice digne ruke.

Paradoks je što visoki predstavnik, koji bi trebalo da ima ulogu miritelja, mnogo više liči na advokata koji odugovlači sa parnicom zato što ima više koristi ako bračna agonija traje duže. Problem je što u takvim slučajevima razvod uvijek bude buran.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana