Jako ružno, Vukane

Darko Momić

Srpska pravoslavna crkva obilježava osam vijekova postojanja i zbog samog tog jubileja zaslužuje najviše poštovanje. Izdržala je za to vrijeme i turski zulum i paljenje moštiju svoga oca Svetog Save, prošla kroz pogrom u NDH-a i zatiranje u komunizmu, podnijela u svojim redovima loše popove i još lošije vladike, ima(la) na čelu patrijarhe s manama i srela se sa silom raznih drugih zala, ali je sve to preživjela i dočekala 800 godina postojanja. Osam sto-ti-na!

I zato je jako, jako ružno ono što je napisao član Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Srpske Nebojša Vukanović. Ono što je napisao ne zaslužuje ni da se ponovi, jer onakvim epitetima sveštenike ili velikodostojnike SPC, a kamoli samog srpskog prvojerarha nisu častili ni najgori Turci Osmanlije, kao ni mračnjaci poznati po kožnim mantilima iz 50-ih ili 60-ih godina prošlog vijeka.

I zato je jako ružno kada onakve riječi dođu od jednog narodnog poslanika i to Srpske demokratske stranke, koja pored svih silnih grešaka i zamjerki koje bih joj se mogle izreći nosi nemjerljive zasluge za to što se Srpska pravoslavna crkva poslije decenija tavorenja u komunizmu vratila na mjesto koje zaslužuje i zauzela ulogu institucije kojoj Srbi najviše vjeruju. Daleko od toga da Crkva i oni koji je predstavljaju nisu napravili niz silnih pogrešaka kojima su vjernike tjerale od oltara i krnjile njen ugled, ali pored svega toga i pored svih tih stvari koje su za najoštriju osudu, treba se samo prisjetiti svijetle strane i činjenice da je na njenom čelu do prije deset godina bio jedan živi svetac i duhovnik koji najvećem broju Srba i dan-danas padne na um kada čuje riječ patrijarh. Blaženopočivši naš patrijarh Pavle.

I zato je, ma koliko bio kivan na njega, nedopustivo “moralnom i ljudskom nakazom u mantiji” nazivati onoga ko sjedi u tronu Svetog Save, u kojem je prije njega sjedio jedan patrijarh Pavle. Koliko god se ne slagao sa njegovom i odlukom Svetog sinoda, postoji mnogo pristojniji načini da se to kaže i izrazi.

Ružno je to i zato što bih mogao dugo nabrajati poteze najviših crkvenih velikodostojnika, pa tako i samog patrijarha s kojima se ne slažem, a među njima je i odluka o dodjeli ordena povodom svečane proslave 800 godina autokefalnosti, ali nikada sebi ne bih toliko pridao na važnosti da to kažem na način kakav ne priliči nikome. A kamoli nekome ko pokušava da gaji oreol časti i čestitosti i ko očekuje da mu Srbi na nekim novim izborima ponovo poklone povjerenje. Bogami, ne veli!

Na kraju, citiraću samo član 113. Statuta SDS-a koji kaže:

- U slučaju prestanka rada SDS-a, imovina pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

I zato je jako lijepo ono što je ovim povodom rekao Mirko Šarović. Iako se ne bi reklo da će od toga biti puno koristi.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana