Demografske priče iz gradskog prevoza

Danijela Bajić

- “Gdje nam je mali Petar, nisam ga vidio 100 godina?”

- “Nije baš 100, ali jeste pet. Toliko ima da je otišao u Dansku. Nije više ni mali, oženio se Dankinjom i dobio dvoje djece, naučio je njihov jezik i radi u nekom hotelu na recepciji.”

- “Šteta, bio je dobar student, sve desetke.”

Presretnuti razgovor dvojice penzionera iz banjalučkog gradskog autobusa linije 13p oslikava najveći poraz ovog društva u posljednjih nekoliko decenija.

Bez obzira na to što ne treba zanemariti prekomjernu zaduženost, spore reforme i “vječnu” tranziciju društva, rješavanje problema migracije našeg naroda u druge države trebalo bi da bude prioritet broj jedan. Računajući samo od posljednjeg popisa stanovništva do danas Republika Srpska je izgubila 35.000 stanovnika, u prosjeku 5.000 svake godine.

Neko bi rekao da to nije mnogo, neko drugi da su to čitavi Laktaši i kusur.

- “Još si u istoj firmi? Kako ide posao, karijera?”

- “Jesam. Samo nisam više stručni saradnik, jer sam dobila unapređenje.”

- “Super. Nisi se udala? Djeca?”

- “Nemam ti ja vremena za porodicu.”

Presretnuti razgovor na istoj liniji između dvije djevojke u ranim tridesetim otkriva drugu stranu medalje istog problema. Manje nas je i zbog toga što se rađa manji broj djece.

Čak je i superzatvoreno društvo kao što je kinesko je progutalo knedlu pa je, sa prvobitno dozvoljenog jednog, prvo pomjerilo granicu na dvoje, a ovih dana je parovima dozvolilo da imaju troje djece.

To u prevodu znači da su prepoznali demografski problem i pokušavaju da ga riješe, za njih, ekstremnim mjerama.

Zašto i mi ne bismo, na primjer, roditeljima četvoro ili više djece poklonili stan?

Na šta se sve troši novac to je minimum za te majke koje su, na neki način, nedovoljno priznati heroji današnjice.

One su odlučile da trampe karijeru za porodicu i takav izbor treba čitavom društvu da bude svetinja, da ga baštinimo, promovišemo i podstrekavamo.

Ako u nekom narednom periodu ovaj segment poboljšamo i proglasimo pobjedu nad padom nataliteta koji je današnja neminovnost, lakše će nam pasti i odlazak naših ljudi u bijeli svijet. Znaćemo da bar neko ostaje.+

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana