Sto dana francuskog predsjednika Nikole Sarkozija

Glas Srpske 24.08.2007 00:00

Sarkozi je uvijek tamo gdje treba, bilo da se radi o oslobađanju bugarskih bolničarki iz Libije, sahrani poginulog ribara u Bretanji ili emotivnog susreta sa ocem petogodišnjeg dječaka kojeg je silovao višestruko osuđivani pedofil

PARIZ - Sto dana od dolaska na mjesto šefa države, Nikola Sarkozi je i dalje na naslovnim stranama gotovo svih dnevnih i nedjeljnih novina, prenio je Tanjug. Medijski overdoz njegovim likom tokom predsjedničke kampanje se nastavlja i čini se da Francuzima još nije dosadio. Nedeljnik Ekspres se pita: Zašto fascinira? i zaključuje da je to zato što liči na prosječnog Francuza koji jede picu i jednostavno se izražava. Njegovi sunarodnici ne prestaju da se čude novom stilu predsjednika države, koji prije svega želi da ostavi utisak čovjeka od akcije, koji je tamo gdje je potreban, bilo da je u pitanju oslobađanje bugarskih bolničarki iz Libije, sahrana poginulog ribara u Bretanji, reagovanje na krizu na svjetskim berzama u pismu njemačkom kancelaru Angeli Merkel ili emotivni susret sa ocem petogodišnjeg dječaka koga je silovao višestruko osuđivani pedofil. - Mene vole kad sam od koristi, dok su neki, kao Simon Vejl ili Bernar Kušner voljeni kada ne služe ničemu - umio je da izjavi kao ministar unutrašnjih poslova. Nepredvidljiva i nedosljedna politička evolucija htjela je da mu se upravo ovo dvoje nekadašnjih političkih protivnika priklone, Vejl podrškom u predsjedničkoj kampanji a Kušner kao jedan od preletača iz redova socijalista koji je postao njegov ministar spoljnih poslova. Tajnu njegove popularnosti jedan ministar u vladi objasnio je na sljedeći način. - Postoji ravnoteža između predsjednika, koji je u potpunosti svjestan svoje moći, uključujući i u spoljnim manifestacijama snage i aspektu glamura, i čovjeka koji posjeduje autentični osjećaj za javnost, zahvaljujući kome ostaje blizak ljudima. Sarkozijev govor je jednostavan i direktan, svima razumljiv. - Ako ništa drugo on bar umije da kaže - umiju često da primijete njegovi sunarodnici. Ova bliskost sa narodom rezultat je zavidnog poznavanja javnog mnjenja, njegovih očekivanja i želja, na osnovu nebrojanih anketa koje je naručio još kao ministar unutrašnjih poslova, i u Francuskoj nove, medijske strategije koja podsjeća na anglosaksonski model spininga, odnosno brižljivo promišljene strategije komunikacije. Televizijska kamera je tako postala glavno oružje novog predsjednika, uz malu pomoć prijatelja među kojima su najveći medijski magnati. Koliko je moć slike važna, pokazuje i skandal povodom fotografije sa ljetovanja koju je početkom mjeseca objavio nedjeljnik Pari mač, a na kojoj su foto-montažom uklonjene glamurozne naslage sala na stomaku predsjednika, koji je prikazan dok vesla golih prsa. Vlasnik ovog popularnog lista je inače njegov dobar prijatelj Arno Lagarder, koji je vlasnik još nekoliko dnevnih listova i radio stanica. O sarkomaniji govori i prašina koja se digla oko nove knjige Jasmine Reze, Zora, veče ili noć, u kojoj je proslavljena književnica napravila portret šefa države nakon što ga je pratila u stopu tokom predsjedničke kampanje. Ova knjiga, u kojoj, prema komentarima u francuskoj štampi, autorka nije izbjegla opštoj fascinaciji Sarkozijevim likom, najavljena je kao literarni događaj i prije nego što je objavljena. IZAZOV Pravi izazov čeka ga u septembru, u sferi suštinskih reformi koje je najavio u domenu ekonomije sa ciljem da smanji državni deficit i poveća kupovnu moć građana. Nekoliko pokazatelja mu ne ide u prilog, kao što je nizak privredni rast, deficit u spoljnoj trgovini, finansijska kriza, sindikati koji su iskopali ratne sekire. Oni najavljuju vruću političku jesen u kojoj će novi predsjednik morati da se suoči sa osjetljivim ekonomskim i socijalnim pitanjima koja su dugo gurana pod tepih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.