Anđelko Anušić za “Glas Srpske”: Dekadentno liderstvo pogubnije danas nego juče

Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” ovogodišnji dobitnik “Kočićeve nagrade”, književnik Anđelko Anušić, govoreći o značaju ove nagrade za koju kaže da za njega ima i posebnu sentimentalnu notu.

- Jedan znatan i važan dio moga života i književnog rada, u burovito ratno i poratno vrijeme, proveo sam u Banjaluci, među violentnim i ponositim, prkosnim krajiškim svijetom, gdje se ispijaju i čaše žuči i čaše meda, što je njegoševski ljekovito - dodaje on.

Kako je naveo Anušić, govoriti o Kočiću i o njegovom liku i djelu, te šta predstavlja novim generacijama je pitanje koje zaslužuje esej i studiju, najviše u ovom vremenu koje liči na Kočićevo.

- Opet je aktivno nacionalno polje, potreban saboran, promišljen društveni, kulturni, književni i politički rad najboljih učenih kapa u našem narodu. Rad iz glave cijelog naroda, da tako kažem. Stranačko i svako drugo frakcijašenje i dekadentno liderstvo pogubniji su danas nego juče! Nažalost, nemam preciznog uvida u to koliko je Kočić kao pisac zastupljen  u srpskom  školstvu i prosvjeti. To je pitanje o kome bi stalno trebalo da razmišljaju, i javno ga objelodanjuju, univerzitetski ljudi. Znam da neki od njih to i čine. Ali i ministar kulture i prosvjete ne bi mogao biti pošteđen ove brige. Naprotiv! Slike Svetog Save, Kočića, Ćopića, Ćorovića, Andrića, Šantića, Dučića, Kulenovića, Oljače i Đure Damjanovića, trebalo bi da krase njegov kabinet! I njihove knjige, dabome - smatra Anušić.

Anušić ističe da Kočića njegovo književno djelo, jedinstveno po temi, te briljantni jezik čine našim savremenikom i da su njegov politički, nacionalni i kulturni rad baština neodvojiva od kulturne istorije.

- Ovom prilikom, zbog konstelacije društvenih i političkih prilika u kojima živimo, ne bi bilo zgoreg, jer nas na to obavezuje vidovdanski, kosovski zavjet, da se podsjetimo nekih od pripadnika Mlade Bosne. Pobunjenih anđela, kako ih je Andrić genijalno nazvao. Evo šta o nacionalizmu, danas kod nas pogrešno tumačenom, često kuđenom, ruženom i ogađenom - pišu ti Pobunjeni anđeli. “Nacionalizam je otvoreno, široko i simpatično osećanje dužnosti prema svojoj naciji i ispunjavanje tih dužnosti... Raditi za naciju, žrtvovati se za naciju, danas jedino može da čini smisao nekom životu”, piše Borivoje Jeftić. Mi bismo bili užasno komični, užasno bedni i sramotom zablaćeni kada bismo dopustili da naš nacionalizam ostane reč ili sitni beskoristan rad...”, kaže Miloš Vidaković. A “mučenik i pravednik, sarajevski učitelj Danilo Ilić”, kako ga naziva Ivo Andrić - piše ovo: “... A svaka je pak kultura nacionalna”. Pišući o nacionalnom tlu i modernosti, Dimitrije Mitrinović kaže “Samo, radi našeg ugledanja i pozajmljivanja od zapada, mi ne treba da se odrodimo; treba da se oplodimo. Strani uticaj treba da bude nacionalizovan, modificiran prema našim silama i prilikama...” - objašnjava Anušić.

Žiri “Kočićeve nagrade” je u saopštenju naveo da Anušić Petra Kočića, kao drugog krajiškog barda, Branka Ćopića, ne doživljava samo kao znamenite prethodnike, već kao duhovnu svojtu, a Anušić navodi da je ono što ga najviše povezuje s njima jezik i tema.

- Sa njima ih veže jezik, a i tema sa svojom krucijalnom kulturnoistorijskom supstancom kojoj vrijeme ne prolazi, galerija neponovljivih književnih likova, kao što su, na primjer, u Kočića David Štrbac i Mračajski proto, pa i mali Lujo. Zašto je Ćopić moja duhovna svojta? Možda tu rodstvenost sa piscem Gluvog baruta, Osme ofanzive, Ne tuguj bronzana stražo i Bašte sljezove boje čine moji krajiški, srpski likovi koji su - i na kraju dvadesetog vijeka, a to su i danas i sutra - baš oni Pobunjeni anđeli. I mnogi Ćopićevi likovi, kao i Ćorovićevi i Kočićevi, su to. Duh i dah pobunjenih anđela pokreće moje likove, određuje im životnu stazu - objasnio je on.

Govoreći o tematizovanju sudbine krajiških Srba, što je žiri nagrade istakao, koji su krajem dvadesetog vijeka protjerani s ognjišta, on navodi da njegovi likovi u sebi nose obrazac opšteg stradanja ljudi u svijetu.

- Ljudi kojima se brutalno poništavaju božja i ljudska svojstva, koji se svode ispod ljestvice bijelog roblja. Književna kritika tek treba da notira ovu osobenost mojih proznih knjiga - rekao je Anušić, kome će “Kočićeva nagrada” biti uručena 28. avgusta na svečanoj akademiji.

Noviteti

Kada je riječ o pripremi novih djela Anušić je kazao da bi ove godine trebalo da bude objavljena njegova pjesnička knjiga.

- Jedan prozni rukopis je završen. I ne bih dalje - da ne ožalostim i navučem zavist mojih opadača kojih ima podosta u Banjaluci! I šire! Neka su oni meni živi i zdravi! I ja ću preteći nekako dok je njih! Neka im je san miran i pero lagano kao pero nojevo - naveo je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.