Vremena Zije i Azije

Veselin Gatalo
Vremena Zije i Azije

Vladika u "maseratiju" i izlupanom "fordu", đavo i kršteno čeljade, slikovnica o tri domuza, raskrštavanje i odlazak efendije pa multikulturni prelaz na islam, agresorska kokta, skaj-kola i suživot, nacrtan konj i Slavuj, agresorska policija našla multikulturno oružje, što je vladika Srbin, program ljepši bez tona, legendarne "Legende", krivoslavni bivši Srbin, 50 KM za mezu, kornjača sa Galapakosa i multikurajberluci čudestveni raznorazni.

Ja sam, eto, nabavio tu kablovsku, kako rekoh. Total TV neku. Izađoh iz Azije i uđoh u svijet. Pa po vascijeli sat znam šaltat' preko 100 programa. Ali, ne da đavo krštenu čeljadetu na zemlji mira, okrenem na onu nesretnu Federalnu, pa gledam. Valjda neki mazohizam, šta li. Dnevnik lijep, kad isključim ton. Ima jedna teta, em je zgodna em ima fin glas, ali rječnik kao da je pokupila od bošnjačkog člana Predsjedništva Željka Komšića, ukrštenog sa sarajevskim buregdžijom i jalijašem sa Švrakinog Brda. O Srbima čujem toliko toga da mi dođe da nazovem ćaću i mater i da pitam postoji li ikakva nada da mi neko od predaka nije Srbin, pa da mi genetika dadne neku šansu da ovih dana ne potrpam sve komšije u kakav logor i ne silujem sve muško i žensko unutar žice. Kad čovjek gleda tu Federalnu, dođe mu da ode do oca Radivoja da ga raskrsti, a onda da ode do efendije Dedovića, da se poturči ili islamizira i tako spasi grešnu, nekada srpsku, krivoslavnu dušu. Ne sumnjam puno da su Mirko i Ratko Pejanović, Miro Lazović i Jovan Divjak, to već učinili, javno ili tajno. Ni oni o svom narodu ne kažu ništa lijepo na toj TV. Ne bih se čudio i da je banjalučki profesor Miodrag Živanović već, uz koju rakijicu, to i učinio poslije jednog od pričanja onog vica o selu u kojem su svi nepismeni, dok su mu se Sarajevci smijali i pljeskali nježnim i urbanim ručicama. Na toj kablovskoj, na Alternativnoj, izrazio je brigu za novac koji RS daje za lobiranje i promociju u inostranstvu. Iskreno, mislim da bi najmanje desetak miliona trebalo da se ispravi šteta koju nacvrcani profa pravi sopstvenom narodu i entitetu.

Multikulturna svinjarija

Na Federalnoj televiziji je u utorak prikazana svinja. Ja se približio, gledam da nisam prebacio koljenom na RTRS. Ali, nisam, ta multikulturna slika mi još u glavi. Povratnik u RS, Zvonko, u dekoru od svinje i krmetnjaka, priča o tome kako političari kroje pantole pa i' baš briga jesu li narodu duge ili tijesne. Onda fra Luka Markešić, onako star i zboran kao kornjača sa Galapagosa, ništa manje lijep, drvlje i kamenje na biskupa banjalučkog što je primio orden od predsjednika RS. Onog koji je u Banjaluci ostao uz svoj narod, ma koliko ga bilo i kako mu bilo. Fra Luka, poznat po podržavanju bošnjačkog nacionalizma, sigurno nije prešao na islam. Sve je manje katolika poput njega, Sarajevu treba takav, "normalan" i "multikulturan", dakle probošnjački orijentisan i orijentiran. Nanio šejtan i onog nesretnog Miru Lazovića, ispod brkova mu izlaze vrijednosni sudovi o narodu i entitetu. O njegovom narodu, nesretan narod koji ga ima. Mada, moj ga narod više nema, sumnjam da se ikad izjasnio kao Srbin. Za to vrijeme, Ratko Pejanović i bošnjačka "Prosvjeta" u Mostaru dobijaju para koliko i "SPKD Prosvjeta gradski odbor Mostar", ona srpska. On napravio prijem i potrošio kojih 50 KM za mezu. Od hodža i bošnjačke uleme se nije moglo stolu prići. Uz isto toliko para, ova srpska "Prosvjeta", Gradski odbor Mostar, napravila koncert ansambla "Legende". Koštalo deset puta više nego što je grad dao. Samo sala za dva dana koštala koliko je Grad dao. Neka, skupljali smo pare između sebe, mahom nezaposleni i siromašni mostarski Srbi. I "Legende", kao prave legende, spustili cijenu skoro do putnih troškova. Ja dao koliko sam mogao u tom trenutku, i još malo više. Vrijedi moj Mostar i moj narod toliko. Kad je već gradonačelnik Ljubo Bešlić, onakva piktija od čovjeka, neka se vidi da u gradu postoji jedan narod kojem je, za razliku od njega, stalo do Mostara i dobrih događanja. Interes za "Legende" bio toliki da su morali i sutri dan svirati i pjevati, da se ne bi iznevjerio onaj silni narod koji nije prve večeri uspio ući u salu koja prima manje od 1.000 ljudi...

Za selam spremni!

Uh, eto, odem do Federalne televizije, pa završim opet u Mostaru. Ipak, i u Mostaru čovjek može doprijeti do Banjaluke i Sarajeva. Isto znaju o Banjaluci i Sarajevu i Mostarci. Samo treba malo pročešljati taj internet i imati kablovsku, pa pored ove dvije bošnjačko - muslimanske, imati i RTRS. Eto, neki dan sjedim s Monikom na kafi. Ona, kako radi po cijeli dan umjesto da se bogato uda, nema puno vremena za ove bresposlice od politike. Pa je odjednom udari neka informacija ili zloban tekst, kao kakav meteorit ili kamen s Marsa. Našla tekst, sarajevski bezbeli, kako je neko otišao na stub srama zbog pozdrava "za dom spremni". Neko na poslu, ne moram kazati koje vjere i provincijencije, ostavio otvoren, bezbeli da ona vidi. Onaj nesretni srbomrzački i hrvatocidni portal "sarajevo-iks-kom". Zna ona toliko da su taj pozdrav koristili i domobrani, prije i hrvatski ustanici protiv Turaka i Mađara. Kao mi Srbi "pomoz' Bog", kako Bog i zapovijeda. Pa, pobogu, ne možemo se svi ni selamit'... Neću starom domaćinu nazvat' "dobar dan". Kad stara i poštena čovjeka tako pozdraviš, kao da ga pitaš "Stari, popije li se šta?". Profu Živanovića mogu pozdraviti ili selamiti, on je multikulturan do te mjere da možda zaista vjeruje kako ima sela u kojima su svi nepismeni. Ja baš nešto i ne. Mladena Ivanića, gazdu Partije demokratskog progresa, političara još od majčine trudnoće, još ne treba selamiti, nisu mu Bošnjaci dali onu poziciju za koju je htio prodati Republiku Srpsku pa mu oni dali glasove. Doduše, njegov bi lik sjajno upao kao dokaz multikulture, podsjeća na životinju čije je meso skoro nemoguće naći u toj multikulturi sarajevskoj... Ja tražio, baš kao i slikovnicu o tri domuza. Nisam našao, možda nisam bio dovoljno istrajan i snalažljiv. Kaže mi prijatelj da je vidio proizvode od toga na jednom mjestu, tako izdvojenom i jasno označenom u tržnom centru, da se nije usudio prići. Kaže, da je prišao, osjetio bi se kao Židov u Njemačkoj kasnih tridesetih godina prošlog vijeka.

Oružje, eksploziv i municija suživota

Ja, ovako dječački naivno fasciniran tom Federalnom televizijom, šaram sa dnevnika RTRS-a na onaj Federalne TV. Na oba kanala, tema je Republika Srpska. Zapravo, Republika Srpska je više zastupljena na Federalnoj nego na Radio-televiziji Republike Srpske. Na RTRS-u ima priče i o dobrom i o lošem u RS. Na FTV-u nisam nikad čuo nešto dobro o RS. Čujem tu i kako Srbi u RS ne vole Republiku Srpsku, samo ne smiju reć', stra' ih. Obično mržnju Srba protiv Republike Srpske potvrdi profesor Miodrag Živanović, nekad slikom i tonom, a nekad samo tonom. Valjda mu ostanu podočnjaci od kakve žestice, pa ga ne prikažu, šta li... Eto, neki dan gledam kako FTV u najmanju ruku blagonaklono gleda na oružje, municiju i eksploziv očigledno namijenjen ubistvu predsjednika Srbije, Republike Srpske, patrijarha, kardinala, legitimnih hrvatskih predstavnika u BiH i ko zna još koga. Pa se još Federalna TV kroz usta ljepuškaste voditeljke ospe na policiju RS koja se usudila pronaći taj mirovni arsenal u dvorani "Borik", neposredno prije svečane akademije! I to iz grada u kojem naoružan islamski radikal rafalnom i pojedinačnom paljbom, valjda u ime suživota i tolerancije, čitavo jedno poluvrijeme utakmice mecima kalibra 7,62 mm zasipa američku ambasadu i jednonacionalnu multikulturu naokolo. Vjerujem da bi Federalna policija učinila sve da se to oružje i eksploziv uopšte ne nađu, da neki Mevludin Jašarević kojih 40 - 50 minuta može rahat da puca po Srbima i Hrvatima koji prijete bošnjačkoj i sarajevskoj multikulturi.

Vizionarski pogled hablekastog Zije

Sad, ovako nujan bez tih jednoiposatnih "60 minuta", bez debeljušnog Kaletovića i žustrog TV reketaša Bakira Hadžiomerovića, bez superheroja bošnjačke multikulture i tolerancije Zlatka Lagumdžije, prinuđen sam gledati dnevnik. Šmrc... Nema više ni Avde Avdića. To je onaj mali što je jedva živu glavu i čitavu gujicu izvukao od onog hodže pedofila iz Gornje ili Donje Bukovice. I Vasković mi nedostaje, s temom razgovora četiri do pet KM iza... Ipak, nađe se i sad kakav živopisan konj za multikulturnu trku. Ima jedan! Zove se Zija Dizdarević. Neću griješiti dušu, ali čini se da je nijem. Drugi čita ono što je, kako bih trebao pomisliti, on napisao. Njega prikažu prije mantre o Srbima i Republici Srpskoj i Srbiji. Kad bi se iz tog Zije izbacile riječi kao "genocid" i "agresija", mislim da ni pola teksta ne bi ostalo. Lik od svojih šezdesetak godina, bosoglav, malo "hablekast", čini se. On na snimku pogleda malo nagore, kao vizionarski. Mogao bi pri tom zatvoriti usta, da izgleda pametnije, ali šta je - tu je. Mantru o fuj - Srbima čita voditeljka. Pomislio bi čovjek da on, u svojim šezdesetim, i ne zna čitati, vidjevši ga. A i pitao sam se zašto gleda uvis. Pomislih kako je negdje iznad njega, u trenutku snimanja, proletio avion sa Miletom Dodikom i Draganom Čovićem, kao da se boji da će havaplov iznad njega početi prazniti sadržaj toaleta, pa ga nešto strah. Sniman iz više uglova, jednako gleda nagore, kao da je spazio žvaku na plafonu i pita se je li tu bio kakav košarkaš tipa Vlado Divac ili Majkl Džordan, da je prožvače, isisa pa zalijepi gore, prostom puku bošnjačkom i multikulturnom na čuđenje.

Eh, da je sreće i suživota...

Čini se da bi, iz pozicije tog nesrećnog i nekada davno multikulturnog Sarajeva, stvari trebale biti puno drugojače. Veselin Gatalo bi trebao da iz dna duše zamrzi svoj narod i piše isto što i Marko Vešović o svom. Milorad Dodik bi trebao početi mrziti i svoj narod i Republiku Srpsku, kao i njeni građani. Sarajevski logoraši, samo oni preživjeli, trebali bi platiti odštetu vladi sarajevskog kantona za svaki dan proveden u logorima Armije RBiH, i da se Slavko Jovičić - Slavuj izvini što se nije mogao popeti na onog nacrtanog konja na zidu u krvavoj ćeliji logora "Silos" u Hadžićima. Vladika bi trebalo da bude zamijenjen Mirom Lazovićem ili Ratkom Pejanovićem, možda profesorom Miodragom Živanovićem, ako već mora biti Srbin. Hm... Pa, nije baš multikulturno to što je vladika uvijek Srbin. Ponekad se vozi i mojim izlupanim "fordom", a morao bi to činiti stalno, a ne da se, kao ono jednom u Beogradu, poveze u "maseratiju" košarkaša Bodiroge, pa da osvane na internetu. Vladika gospodin Grigorije me je neki dan, kad smo išli s TV1, nezvanično obavijestio da u autu, među ostalim smećem, imam i tek napola popijenu bocu "kokte". Da je ne zaboravim popiti do kraja, mislim. I to gnusno slovenačko piće bih trebao, čisto radi suživota i multikulture, da zamijenim sarajevskom skaj-kolom ili sarajevskim pivom. I to bezalkoholnim, da ne narušavam suživot.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Čekajući ruskog Godoa
Čekajući ruskog Godoa
Suočavanje sa sankcijama
Suočavanje sa sankcijama
Klisurine iz pakla
Klisurine iz pakla
Ozdravljenje društva
Ozdravljenje društva
Kenan, SAD i NATO
Kenan, SAD i NATO
Kineski planovi
Kineski planovi
Dobri smo mi kakvih ima
Dobri smo mi kakvih ima
EU i/ili BRIKS
EU i/ili BRIKS
Prošli su aprili
Prošli su aprili
Ahilove pete NATO saveza
Ahilove pete NATO saveza
Terorizam
Terorizam
Litijum
Litijum
Strateško planiranje
Strateško planiranje
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana