Strateško planiranje

Ti ciljevi se pretakaju u razrađene planove koji načelno sadrže: aktivnosti koje bi trebalo preduzeti, instrumente i sredstva, odgovorne nosioce i saradnike, sisteme kontrole i vremenske okvire. Pored ekonomije, obrazovanja, zdravstvenog i pravnog sistema jedan od najbitnijih stubova države jeste sistem bezbjednosti njenih građana.  

Bezbjednost je kao vazduh, dok je imaš na nju ne obraćaš pažnju, ali kada počne da ti je ponestaje - nema ništa preče od nje. Svi oni koji su se bavili ovom problematikom znaju da svaka organizacija sistema bezbjednosti počinje procjenom ugroženosti onih vrijednosti koje bi sistem trebalo da zaštiti. Briga države je bezbjednost njenih građana, teritorije, materijalnih dobara i vrijednosti oko kojih je društvo organizovano. Država vrši procjenu spoljnjih i unutrašnjih prijetnji. Bezbjednost građana može da bude ugrožena i usljed prirodnih i drugih nepogoda i država mora da ima organizovane i osposobljene snage kojima će odgovoriti izazovima kako bi se ugroženost minimizirala, a bezbjednost podigla na što veći nivo. Nefunkcionisanje pravne države, povećan kriminal u društvu, loši politički ili međuetnički odnosi i partokratija kao oblik vladavine i princip društvenih odnosa, takođe, dovode do ugroženosti bezbjednosti građana ili institucija, ali i do osjećaja njihove lične nesigurnosti. Preduzimanje mjera i postupaka kojima će se obezbijediti sigurnost građana jeste vrlo ozbiljan državni posao, što nijedan izabrani funkcioner ne smije potcjenjivati. Oni moraju stalno da bdiju nad kvalitetnim procjenama i adekvatnim odgovorima. U tom poslu im pomažu razni instituti, kao što je npr. Institut bezbjednosti, ali organizuju se i institucije koje u ime države prihvataju odgovornost za funkcionisanje sistema. 

O efikasnosti sistema Civilne zaštite Republike Srpske i o višestrukoj potrebi njene revitalizacije i osnaživanja neću ovoga puta da pišem. Valjda o tome razmišljaju nadležne institucije, ali ću se osvrnuti samo na aspekt potencijalne ugroženosti vrijednosti koje predstavljaju Republiku Srpsku i potrebe strateškog planiranja radi njene zaštite u savremenim geopolitičkim okolnostima.

Pored pouzdanih i pravovremenih informacija kritička komponenta svakog strateškog planiranja je geopolitička analiza, kao alat koji tumači odnose među nacijama i procesima i pruža ključne uvide koji mogu pomoći pojedincima, institucijama ili organizacijama da donesu ispravnu odluku.

Zašto su važne geopolitičke analize?

Prvo, geopolitička analiza nudi sveobuhvatno razumijevanje globalnog političkog pejzaža, koji se proteže izvan regionalnih ili domaćih problema.

Prikazuje evoluciju procesa, međusobno isprepletenih političkih, ekonomskih, kulturnih i drugih faktora. Analiza identifikuje obrasce, trendove i potencijalne prijetnje koje mogu uticati na strateške odluke.

Geopolitička analiza pomaže zainteresovanim stranama da predvide i da se pripreme za buduće prilike i neprilike. One pomažu da se vidi daleko, da se gleda široko, da se sagledaju stvari duboko, da se prihvati odgovornost za odluke i da se sve stavi u funkciju interesa ljudi za koje se nadležno. 

Procjene i rizici

Drugo, geopolitička analiza pomaže u procjeni i upravljanju rizicima. Procjenjujući političku stabilnost, ekonomske uslove i društvenu dinamiku različitih subjekata, koji utiču na procese u državi za koju smo zainteresovani, mogu identifikovati potencijalne rizike i razviti strategije njihovog umanjivanja i ublažavanja negativnih posljedica.

Analiza doprinosi razumijevanju kulturoloških razlika i pomaže da se sagledaju realni interesi drugih kako bi se promovisala dugoročna partnerstva i saradnju te izbjegle negativne posljedice od potencijalnih sukoba ili izolacija.

Na kraju, geopolitička analiza služi kao dragocjeno sredstvo za formulisanje politika. Razumijevanjem geopolitičkih implikacija svojih akcija, vlade i drugi kreatori politika mogu da razviju za svoje građane korisne politike. Korisne politike za svoje građane nailaze na bolje razumijevanje samog okruženja i respektovanje interesa koje te politike predstavljaju.

Koje institucije ili pojedinci vrše ozbiljne geopolitičke analize i procjene ugroženosti Republike Srpske, kako bi rezultate tih analiza stavili na uvid predsjedniku Republike, Vladi, Skupštini i drugim institucijama i pojedincima kojih se to tiče? Da li su osmišljene potrebne politike i strategijski planovi u glavi samo jednog čovjeka ili je to intelektualno vlasništvo tima ljudi kojem je narod na izborima dao povjerenje da ga vodi i usmjerava ka mirnom prosperitetu i slobodi? 

Postoje li procjene ugroženosti institucija Republike Srpske, privrednog sistema, socijalnog, zdravstvenog i drugih sistema i da li postoje odgovori kojima će se oni zaštititi, ako politički Zapad odluči da politički uništi Republiku Srpsku? Da li je za to dovoljna odluka Sjedinjenih Američkih Država pa da ostatak Zapada politički prati tu odluku? Od koga postoje čvrste garancije da se to neće desiti ili su te procjene paušalne i odokativne? Koji je realni interes političkog Zapada da Srpska institucionalno opstane, ako se povremeno sama pozicionira kao njegov neprijatelj? Da li su isplanirane aktivnosti koje će se preduzimati ako te garancije otpadnu? Koje mjere su predviđene i koje snage će ih realizovati u slučaju ekonomske blokade Srpske? Da li postoje procjene šta bi precizno značila ekonomska blokada i koji slojevi društva bi njome bili ugroženi?

Da li se sav plan Republike Srpske u slučaju da se preko Ustavnog suda ili Visokog predstavnika nametne oduzimanje njene imovine, svodi na proglašavanje nezavisnosti od Bosne i Hercegovine? Postoji li izlazna strategija iz te situacije? Postoji li kvalitetna procjena šta bi se desilo sutradan od takvog čina? Šta bi preduzeli Bošnjaci, šta Hrvati u BiH? Šta bi preduzela Srbija, a šta Hrvatska? Šta bi preduzeo NATO, a šta SAD unilateralno? Zašto SAD od politizacije toga pitanja ne bi prešle u sekuritizaciju i proglasile to pitanje otvorenim ugrožavanjem mira pa samim tim dali obavezu NATO-u da intervenišu? Šta bi preduzela Rusija, osim diplomatskih sredstava koja bi bila nedovoljna za spas Srpske?

Posebno je pitanje šta bi se preduzelo u okviru Oružanih snaga BiH? Koje bi snage zaštitile naoružanje i municiju u vojnim skladištima od otimačine koja bi u mogućoj panici zahvatila narod? Koje snage bi preuzele graničnu službu prema drugim državama? Koje snage i gdje bi ostvarile kontrolu prema putnim pravcima u Federaciji BiH? Koja bi mogla biti uloga MUP-a RS, a koja Civilne zaštite? Kako bi se obezbijedilo finansiranje života Srpske i u kojoj mjeri postoji finansijska samoodrživost? Kolike su zalihe hrane u Srpskoj i koliko bi dana mogla živjeti bez snabdijevanja iz inostranstva u uslovima spoljne blokade?

Pitanja

Koje snage bi zaposjele teritoriju Distrikta Brčko kako ne bi došlo do teritorijalnog rascjepa Srpske? Da li se mogu očekivati vazdušni udari na institucije i odbrambene snage RS? Gdje bi se nalazila lokacija kriznog štaba iz koga bi se sigurno rukovodilo državom u kriznom periodu? Na koje saveznike Republika Srpska može računati ako se takva odluka donese i koji vid pomoći se može očekivati od tih saveznika? Da li postoji država koja bi bila spremna da rizikuje sopstvenu bezbjednost za spas Republike Srpske?

Ovo je manji broj pitanja na koje bi se morali imati jasni odgovori prije svake odluke o nezavisnosti. Ako nadležne institucije Srpske imaju odgovore na sva ova pitanja, i na ona pitanja koja nisu postavljena, onda se izvinjavam čitaocima što ih gnjavim svojim neznanjem i neinformisanošću i podržavam odluku da ih drže u strogoj tajnosti.

Međutim, ako institucije RS nemaju odgovore na ova pitanja, onda je sigurno da za to neprijatelji Srpske znaju pa zbog toga sa razlogom zaključuju da je najava proglašenja nezavisnosti od BiH čisti blef. A blef kod ozbiljnih politika ne prolazi, jer su bazirane na ozbiljnim geopolitičkim analizama i na pouzdanim obavještajnim podacima. 

Zar ne bi bilo bolje uhvatiti se u koštac za pronalaženje realnijih rješenja koja će biti u interesu opstanka institucija, čuvanja mira i slobode građana Srpske? Za to je potrebna posvećena mobilizacija umnijih patriota Srpske i pridobijanje njenih prijatelja u svijetu. Očekivati da čarobna rješenja za njen spas ima samo jedan čovjek, bez obzira kakvim informacijama raspolaže, jeste pogubno i neodgovorno prema njenoj sudbini. Neodgovornost se podjednako odnosi i na one intelektualce koji imaju kapacitet da daju svoj doprinos, a tragaju samo za onim rješenjima koja će se svidjeti osnovnoj zamisli čovjeka čiju politiku slijede. Sa takvim stavom njihova kreativnost i pregalaštvo gube svaki smisao.

Ako hoćemo opstanak, krajnje je vrijeme da um i razum prevladaju emocije i podaništvo i da nadležni počnu sa ozbiljnim geopolitičkim analizama. Na osnovu tih analiza trebalo bi graditi strateška planiranja u svim oblastima života Srpske. Možda za sve ovo još uvijek nije kasno.

(Autor je magistar politikologije i penzionisani brigadir OS BiH i pukovnik VRS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.