IDE GAS Pa­siv­ni ot­por

 Prethodno je u domovini osuđen zbog “društvenog parazitizma”, nakon što je napustio redovno školovanje poslije završene osnovne škole. Školu nikako nije volio. Na kraju petog osnovne, njegov razrednik je ovako opisao njegov karakter: “Dječak je tvrdoglav, uporan i lijen. Domaću zadaću radi vrlo loše ili je uopšte ne radi, grub je, na časovima je nestašan. Ometa izvođenje nastave. Bilježnice su mu neuredne, prljave, s natpisima i crtežima. Sposoban je možda kao odlikaš, ali se ne trudi.” Nakon što ga nisu primili u mornaričku akademiju (želio je biti mornar na podmornici), Brodski najprije radi kao proleter u fabrici, zatim kao pomoćnik prosektora u mrtvačnici, ložač u javnom kupatilu, svjetioničar, te naposljetku kao radnik u geološkim ekspedicijama. Oslobođen je vojne obaveze zbog dijagnoze u kojoj se pominju neuroze i srčana bolest.

Brodski je prognan kao pjesnik, a u egzilu je počeo pisati i prozu. Proza Brodskog jest, najkraće rečeno, njegov odgovor na nemoć poezije. Tamo gdje je stih nemoćan Brodski se služi prozom. Kako stihom opisati tragediju promjene jezika? Kako u lirsku krletku smjestiti ono osjećanje koje je Emil Sioran maestralno sažeo u znameniti aforizam: “Za pisca promeniti jezik znači pisati ljubavno pismo pomoću rječnika?”

Poezija i proza

Upravo proza potvrđuje Brodskog kao velikog pjesnika. Poetska briga za formalnu organizaciju teksta (fragmentiranost svih iole dužih tekstova, česta numerisanost tih fragmenata); raskošna metaforika; lirski drhtaji sjećanja; brojni citirani stihovi; sve su ovo svojstva proze Josifa Brodskog. Postoji li ljepša poema (u onom smislu u kojoj Gogolj “Mrtve duše” naziva poemom, a Kiš “Mansardu” satiričnom poemom) o Veneciji od “Vodenog žiga”? (Brodskom nije strano da o proznom djelu govori u poetskim terminima; on sam je Kiševu “Grobnicu” prozvao elegijom.) Ima li poetskijeg opisa odnosa s roditeljima od eseja “U sobi i po”?

U eseju “Pjesnik i proza” Brodski veli kako postoje takvi sižei koji se samo u prozi mogu izložiti te nastavlja: “Priča o više od tri lica suprotstavlja se gotovo svakoj poetskoj formi izuzev epa”. To Brodski kaže u kontekstu svog razmatranja o razlozima zašto se brojni pjesnici okreću prozi. No proza samog Brodskog ne nastaje iz razloga koji on navodi. Kod Brodskog gotovo da i nema sižea sa više od tri lica.

Razlozi za okretanje Brodskog prozi vrlo su slični njegovim razlozima da počne pisati na engleskom jeziku (a većina njegove proze i jest napisana na engleskom). Objašnjavajući zašto misli da će se Odnu najbolje približiti pisanjem na engleskom Brodski veli: “U nemogućnosti da uzvrati sve ono što mu je dato, čovjek se trudi da bar uzvrati u istoj valuti.” Zahvalnost prozi Brodski iskazuje pisanjem proze, makar u srcu ostao uvijek vjeran jedino poeziji.

U januaru 1984. Brodski je u Njujorku održao predavanje o savremenoj ruskoj prozi. Kasnije ga je objavio pod naslovom “Katastrofe u vazduhu”. U tom predavanju postoji i ova rečenica: “Veliki pisac je onaj koji ljudskoj senzibilnosti daje dalekosežniju perspektivu, koji čovjeku u bezizlaznom položaju pokazuje izlaz, put koji treba da slijedi”. Cijelo je predavanje posvećeno prozi pa se da naslutiti da ono “veliki pisac” označava ustvari velikog proznog pisca.

Izlaz

Cijeli život Josifa Brodskog jest upravo život koji ljudskoj senzibilnosti daje dalekosežniju perspektivu, Brodski je baš onaj koji čovjeku u bezizlaznom položaju pokazuje izlaz, put koji treba da slijedi. Dokaz za to su jednako njegov život i njegova literatura neizostavan dio koje čini i proza. Navešću ovdje samo jedan primjer. Maturantima Vilijams koledža na kraju školske godine 1984. (ništa nije slučajno, pa ni godina) obratio se i Josif Brodski. I taj će govor kasnije ući u njegove knjige eseja. Naslovljen je jednostavno: “Govor na kraju školske godine”.  Jer on se ne odnosi samo na učenike iz klase 1984, a naročito ne samo na one sa Vilijams koledža.

Sjetimo se kako Brodski opisuje velikog pisca. To je, kaže, onaj koji čovjeku u bezizlaznom položaju pokazuje izlaz. Šta, dakle, Brodski poručuje ljudima u bezizlaznom položaju: “Bez obzira koliko bili hrabri ili oprezni, suđeno vam je da u toku života dođete u neposredan fizički kontakt s onim što je poznato kao Zlo. (…) Najsigurnija odbrana od zla je krajnji individualizam, originalnost mišljenja, hirovitost, pa čak - ako želite - ekscentričnost.”

Nakon što kaže ovo Brodski će se pozabaviti konceptom pasivnog otpora izvedenog iz onog famoznog Hristovog nauka o okretanju drugog obraza. No Brodski ne bi bio Brodski kad se ne bi razlikovao od Tolstoja, Gandija, Martina Lutera Kinga. On maturantima priča jedan doživljaj iz vlastitog života. Naime, dok je Brodski kao dvadesetčetverogodišnjak robijao, postojao je u zatvorima običaj da kada treba nacijepati drva čuvari to predstavljaju kao socijalističko takmičenje u sječenju drva. Brodski je upitao čuvara šta bi bilo ako bi on odbio sjeći drva, a ovaj je odgovorio da u tom slučaju neće dobiti ništa za jelo. Šta je Brodski uradio? Dvanaest je sati, bez prekida, cijepao drva. Kad su ostali sjeli jesti - on je cijepao, kad su se otišli odmoriti - on je cijepao, kad su svi prestali - on je cijepao. Čuvari i zatvorenici prvo su mu se rugali, zatim se čudili, da bi ih naposljetku obuzeo užas. Tek kad je pao mrak Brodski je otišao spavati i otada ga nikad više nisu zvali da siječe drva. A poticaj za ovaj čin Brodski je našao upravo u Isusovim riječima: “Jer ja vam kažem da se ne branite od zla,/ nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu,/ obrni mu i drugi;” nije cjelovit stih. Postoji i nastavak: “I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme/ Podaj mu i haljinu./ I ako te potjera na jedan sahat,/ idi s njime dva”.

Brodski kaže ovako: “Kad se citiraju u cjelini, ovi stihovi imaju malo veze sa nenasilnim ili pasivnim otporom, sa principima da se ne uzvrati istom mjerom i odgovarajućim dobrim na zlo. Značenje ovih stihova je sve osim pasivno, jer ono nagovještava da zlo pretjerivanjem može postati apsurdno; nagovještava da se zlo može napraviti apsurdnim ako natkriljuješ njegove zahtjeve snagom svog udovoljavanja, čime obezvređuješ povredu”.

To je izlaz koji Brodski nudi i svojim životom i svojim djelom. A i njegovo pisanje proze uklapa se ponešto u taj izlaz. Poeziju je hvalio prozom, a prozu je vrijeđao u prozi! Ekscentričnost je jedan od načina da se sačuva sloboda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.