Biće belaja

Izjava jednog od vodećih bošnjačkih političara. Sulejmana Tihića! Odnosi se na neke prethodno izgovorene stavove srpskih vodećih političara. Ponajprije na stavove Milorada Dodika. Veli Tihić da ako Srbi išta "protiv Bosne" pokušaju "biće belaja". U nevjerici ponavljam riječi koje sam čula i pitam osobu pored sebe da li sam pravilno shvatila baš to što sam čula. Veli: "Jesi". Šesnaest godina nakon Dejtonskog sporazuma i dvadesetak od početka rata u BiH, čujem riječi koje su me podsjetile na stotine i stotine puta u medijima ponovljene riječi haškog optuženika Radovana Karadžića koji je u predvečerje rata za skupštinskom govornicom izrekao čuvenu prijetnju da bi, ako se zarati, mogao čitav jedan narod nestati. Zaratilo se i jedan narod je zaista propatio mnogo više nego drugi. Ali, da će danas neko govoriti da "će biti belaja" e to je zaista skandalozno, pa makar govorio u ime najvećih žrtava proteklog rata.

Licitacija ratom

Nema te situacije u kojoj bi danas bilo koji političar imao kredibilitet da licitira ratom i nekakvim belajima. Šta uopšte znači belaj?! Pa nije riječ o pijačnom sukobu kojem jedan preprodavac povrća prijeti drugom da će "svega biti" samo ako mu ovaj krene prema štandu. Nije li upravo Karadžićeva izjava o ratu i nestanku naroda izjava koja oslikava karakter njegovog kasnijeg političkog djelovanja?

Ako danas političar prijeti drugome ili drugima samo zato što se ne slažu u političkom viđenju ove zemlje belajom onda je danas mnogo gore stanje nego prije dvadeset godina. Zar bilo koja ozbiljna osoba, a želim vjerovati da Sulejman Tihić to uistinu jeste, može u ime žrtava u svome narodu prijetiti ratom drugome narodu? Ma, ako hoćete, prijetiti i svome narodu! Zar nije bilo dovoljno krvi koja sugeriše da samo dogovor i razumijevanje mogu osigurati mir u ovoj zemlji.

Dodik nije prečuo ove zastrašujuće Tihićeve riječi pa odgovara: "Oni su napravili veliki belaj već 1992. Tako da imaju iskustva u tome. Vidimo da bi oni upotrebljavali nasilje, a mene okrivili za retoriku kao razlog za to nasilje. Nema potrebe, ja pozivam na dogovor, a ako nema dogovora da se mirno raziđemo. Šta je to problematično, mislim da je potpuno racionalno." Riječ koja poziva na nasilje u trenutku kada se po ko zna koji put uređuje i preuređuje zemlja i kada bi trebalo da se čine svi napori ne samo da se stvore uslovi za ulazak u Evropsku uniju, nego da se barem formira vlast na državnom nivou, e to je riječ koja sve građane treba i mora uznemiriti. Političari SDP-a svakih malo izjavljuju da neće ni pitati suparničke HDZ partije kako vide BiH i formiranje nove vlasti. Damir Hadžić, visoki funkcioner bošnjačke građanske partije, specijalizirao se za izjave u kojim devalvira političku volju Hrvata ili barem predstavnika njihove vodeće političke partije. Tihić, sada eto, prijeti Srbima! I šta je onda poruka iz Sarajeva? Ako ne budete slušali Sarajevo biće belaja. Ako ne bude upravo onako kako političari iz Sarajeva vide BiH, neće biti nikako.

Internacionalna NVO

Evo, to me podsjeti na upravni odbor jedne internacionalne nevladine organizacije koja treba da djeluje na prostoru cijele BiH i za cijelu BiH. Kad tamo u upravnom odboru sjede sve sami intelektualci iz Sarajeva i neka usamljena osoba iz Banjaluke. Svi uglavnom Bošnjaci, ona Srpkinja, jedan Hrvat i eto tako sastavljeni oni daju ocjenu političke i opštedruštvene situacije u BiH. Pa bar da su ovi iz Sarajeva sastavljeni kao predstavnici jednog naroda drugačijih političkih pogleda! Ne, čak ni to. Nego kao družba istomišljenika šalje sarajevsku političku poruku svijetu. Pa neće biti da je to BiH. Neće biti da je to izraz volje i opredjeljenja Srba i Hrvata, ali ne onih malo preostalih u Sarajevu, nego svih onih izvan Sarajeva koji čine BiH. Neće biti da je stav Gradimira Gojera koji se protivi hadezeovoj politici usred Sarajeva vjerodostojniji od stava nekog Hrvata iz Hercegovine. Ko misli da je uvjerljiviji ovaj "naš dobri Hrvat", dobro uhljebljen i uvijek spreman da kaže opšteprihvaćene sarajevske stavove, od, na primjer, Lea Pločkinića iz Hercegovine, grdno griješi. Ko misli da je uvjerljiviji stav Marka Vešovića ili Mire Lazovića od recimo Ognjena Tadića potpuno isključivo misli. Zašto? Zato što svoditi BiH na Sarajevo znači uništavati BiH.

Ko dijeli BiH

Dodik tim povodom veli: "Mi pozivamo na dogovor u okviru postojećeg sistema. Ako tog dogovora nema, ovo mrcvarenje ne koristi nikome, a najmanje koristi bošnjačkom narodu." Dakle, opet koristi riječ "dogovor", a ne belaj ili rat. No zato Dodiku uzvraćaju: "Upozoravamo Dodika i slične da prestanu s pričama i pokušajima da dijele Bosnu i Hercegovinu. Svi koji to pokušaju bit će poraženi jer će ovu državu, kao i uvijek do sada braniti i odbraniti Bosanci i Hercegovci."

Ako ovaj stav shvatimo doslovno, postavlja se pitanje a ko su onda ovi drugi koji "dijele" BiH? Rumuni, Grci? Nažalost, oni su upravo Bosanci i Hercegovci koji izražavaju svoju političku volju i opredjeljenja koja mogu i ne moraju da se sviđaju nekome. Ali spominjati odmah bitke, belaje, pobjednike i poražene ni po čemu se ne razlikuje od duboko preziranog stava Radovana Karadžića o nestanku jednoga naroda i porazima onih koji dovede zemlju do rata. Pa kome je to uistinu u ovom trenutku stalo više do bitke nego do dogovora? Nažalost, za sve dobronamjerne Bosance i Hercegovce u ovoj već podijeljenoj Bosni i Hercegovini dogovor i uvažavanje je jedini put u mirniju budućnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.