Bezgranična sloboda govora

Jedna od gošći je i sarajevskim patriotima veoma bliska osoba: Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog komiteta Srbije, počasni građanin Sarajeva. Toliko isprazne retorike, neprincipijelne argumentacije, arogancije i bahatosti na jednom mjestu teško je bilo i zamisliti. Ali, gošća Biserko se potrudila da do perfekcije izvede tipično ljevičarsku, arogantnu i na par fraza zasnovanu, retoriku.

"Nepotrebna histerija"

Iako je povod emisije bio skandalozni tekst Andreja Nikolaidisa, koji je kotlinska intelektualna i medijska scena prihvatila kao dar sa neba, Biserko je odbijala tokom cijele emisije da govori o tekstu koji je uznemirio mnoge dobronamjerne građane kako BiH, tako i Srbije. Atmosferu u Srbiji je nazvala nepotrebnom "histerijom" s obzirom na to da RS zaista jeste nastala na zločinu i da region na nju gleda upravo tako. Dakle rezonujući kao Biserko, možemo zaključiti da entitet koji je nastao u ratu zauvijek ostaje ratna zona prema kojoj se treba odnositi baš onako kako je Nikolaidis sugerisao u svome tekstu: "Upotreba eksploziva u dvorani Borik bio bi civilizacijski iskorak". Ako se stvaranje samostalne BiH, pa tako i jednog njenog entiteta, branilo puškom i krvlju, onda obilježavanje praznika tog entiteta treba pojačati dizanjem današnjih čelnika RS, Srbije, HDZ-a BiH u zrak, jer to bi bio jedini legitiman način zadovoljenja pravde s obzirom na brojne žrtve proteklog rata. Biserko ide korak dalje, iako se obraća kao zaštitnica ljudskih prava koja bi trebala da pravo na život gleda istim očima u svim slučajevima i pod svim okolnostima, te veli da se ne može slaviti genocid. Dakle, kada god budu slavili praznik RS, Srbe treba podsjećati da su njihove vojne trupe napravile genocid u Srebrenici. Da li zagovornica ljudskih prava onda implicira da se pravda može postići samo ukoliko bi stradali svi oni koji slave taj praznik? Dakle, ukoliko je Nikolaidis u pravu prigovarajući izvjesnom Boletu što Borik nije digao u zrak, onda princip zaštite ljudskih prava u Helsinškom komitetu Srbije nije isti za sve. Baš kao ni u BiH.

Tema za poetiku Nikolaidisa

Dalje, na traženje sagovornika u emisiji da odgovori na pitanje koja to država nije nastala na nasilju, nažalost osim paušalnog odgovora: "Pa ima ih, ne mogu ih sada nabrajati", Biserko nije mogla navesti niti jedan primjer. Makar onaj sa eksplozivom kojeg su u ovu zemlju donijeli crnogorski rezervisti. To bi takođe bila dobra tema za poetiku Nikolaidisa koji svoje nadahnute tekstove već odavno piše iz državne fotelje u koju je mogao sjesti tek nakon uspješno provedene secesionističke politike jednog "entiteta".

Sonji Biserko naravno nije ni palo na pamet da se osvrne na taj aspekt Nikolaidisovog "savjetničkog" angažmana. Nije ni pomislila da govori ni o čemu drugom osim o "reakcijama u Srbiji na tekst", ponavljajući: "Histerija, histerija, takav jezik se stalno koristi ovdje... sjetite se samo riječi upućenih Đinđiću..." Histerija nije niti može biti prava riječ za javne reakcije na tekst u kojem autor nekoga ohrabruje da napravi "civilizacijski iskorak" činom terorizma, a upravo to je, nažalost, bila Nikolaidisova poruka. Biserko dalje rezonuje da pitanjem spornog teksta treba da se bavi Crna Gora, a ne Srbija. Ako doista vjeruje da time treba da se bave samo Crnogorci, onda bi takođe trebalo da se založi da se moralnim osnovama proslave nekog entiteta u BiH trebaju isključivo baviti građani BiH, a ne neki crnogorski pisac-savjetnik ili još manje neka beogradska ljevičarka.

Tvrdnja koju je sve vrijeme gostovanja u emisiji ponavljala ova građanska aktivistica da "RS nije moralno utemeljena" je naprosto irelevantna, jer bi nas prvo trebala uvjeriti u nekakvu doktrinu moralno utemeljenih država. A još manje bi to mogao biti uvjerljiv argument protiv demokratskog političkog djelovanja današnjih čelnika RS i HDZ-a.

Metafora i terorizam

Sudeći prema saopštenju sarajevskog P.E.N. centra Biserko bi mogla biti i počasni član ovog udruženja. Tamo čitamo da: "ako je političkoj moći jedne države jedan pisac neprijatelj, onda s tom državom nešto podobro nije u redu. Jadna je ta vlast koja se boji metafora i koja preko pisaca rješava pitanja svojih nacionalnih i povijesnih frustracija". Dakle, jedna "metafora" (sad eto napokon znamo: pa to je samo metafora!) koja podstiče na nasilje prema ne jednom političkom rukovodstvu, jer ih se u Boriku nalazilo više, nije ništa drugo nego "izražavanje svojih stavova". Koja količina frustracije i netrpeljivosti prema svima i svemu na koje referiše Nikolaidis mora stajati iza ove odbrane neodbranjivoga! Koja netrpeljivost prema Srbima iz RS, Srbije, liderima HDZ-a, vjerskim velikodostojnicima, stoji iza ove poruke bosanskohercegovačkih intelektualca koji potpisuju ovo saopštenje! Zamislite samo da je, recimo, Rajko Petrov Nogo, pisac i slobodni mislilac baš kao i Nikolaidis, napisao ovih dana da je šteta što nesretni mladić koji je pucao po zgradi Američke ambasade nije zapucao i malo okolo ili poviše prema zgradi Parlamenta, uz riječi: "Jesam Bošnjak, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići sve one Bošnjake koji su me opljačkali bili oni ratna opozicija ili pozicija, svejedno." Ne bi li i to onda bio civilizacijski iskorak prema Nikolaidisovom rezonovanju? U slučaju ovog ili bilo kojeg drugog srpskog pisca sigurna sam da bi se digla na noge kompletna federalna javnost baš kao i sada kada treba braniti neodbranjivu Nikolaidisovu retoriku.

Nažalost, dok god nekakvi dobro uhljebljeni borci za ljudska prava ta prava dodjeljuju jednim, a uskraćuju drugim građanima, dok huškačku retoriku u jednom slučaju proglašavaju slobodom govora a drugom terorističkim činom, dok god cjelokupna sarajevska javnost stoji iza Nikolaidisa smatrajući da je on samo "kritičar koji upozorava", treba jasno reći da linija razgraničenja u BiH nipošto nije na entitetskim granicama i da rat nije donio tek administrativno-geografsku podjelu nego da se najradikalnija i nepremostiva podjela BiH nalazi upravo u glavama onih koji odbacuju svaku mogućnost uvažavanja onih koji se drugačije zovu i drugačije misle. Ako teroristički napad treba otvoreno priželjkivati čak i najliberalnijem poslijeratnom političaru Srbije, vjerskim poglavarima i onima koji su legitimno izabrani predstavnici jednog entiteta, nakon toliko godina od završetka rata, onda to znači da strašna i neodoljiva želja za krvnom osvetom u novome ratu tinja u svijesti mnogih ljudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.