VJERSKE SEKTE - Gnostička katolička crkva - Satanisti se poslije mise pričešćuju krvlju

U mnogim zemljama na Balkanu vlada ubjeđenje da su Gospodari prstenova neka srpska sekta, jer se na njihova područja ona, uglavnom, proširila iz Beograda. Ova sekta nastala je u Velikoj Britaniji

************************************************

Gnostička katolička crkva (Ecclesiae Gnosticea Catolicea) je drugi naziv za jedan od oblika organizacije O.T.O. (Ordo Templi Orientis). Međutim, u nekim zemljama, kao što je to slučaj u SRJ, dešava se da ogranci OTO-a imaju svoju hijerarhiju, a EGC polunezavisan status i orijentaciju na užu grupu okultističkih "radova".

Primera radi, u Jugoslaviji su, početkom devedesetih, kao podružnice O.T.O-a delovali osam kampova i tri oaze, a pored toga su postojale i dve organizacije Gnostičke katoličke crkve. Prva organizacija EGC-a je delovala u Prištini, na čelu sa Sašom Spasićem; a druga u Ubu, čiji je lider bio Aleksandar Mijatović.

Ova organizacija je, navodno, od nekih katoličkih sveštenika prihvatila oblik "inicijacije" kroz tzv. Crne mise. Po Kenetu Grantu, crnu misu, inače, može da služi samo katolički sveštenik koji je posvećen u gnosticizam. Drugim rečima, radi se o misama koje se služe u slavu Satane, ali su pripadnici gnostičke jeresi tvrdili "...da je to oblik prave (gnostičke) inicijacije kakvu je propovedao Isus Hrist".

 "Oče naš unatrag"

Postoje, nažalost, primeri iz Jugoslavije koji ukazuju na to da su crnu misu izvodili gnostički satanisti i u pravoslavnim crkvama, u koje su noću nasilno provaljivali i obeščašćivali svetinje. Prema svedočenju nekih bivših pripadnika ove sekte, na tim "misama" se izgovara "Oče naš" unatrag, sa tekstom sledeće sadržine:

"Na nebesi iže jesi, Oče naš

Klanjaju ti se tvoja deca,

Povedi nas svojim putem,

Putem zla.

Učini da svi naši bližnji budu tvoja deca,

Da u našim srcima vlada haos, a

Ti budeš gospodar

Nad našim dušama.

U nama postojiš samo ti

Naše telo i tvoja vatra.

Žrtvujemo se tebi, Sotono,

Pokaži nam put,

Daj nam nadljudsku moć."

Nakon ovakve "molitve", pripadnici gnostičke katoličke crkve vrše "pričešće" krvlju. Alister Krouli, osnivač ove organizacije, osmislio je dva rituala za EGC u kojima se koristi krv. Prvi je tzv. Feniksova misa (Kroulijev pseudonim u O.T.O-u je bio "Feniks") u kojoj "sveštenik" zaseca grudi i ustima pije sopstvenu krv. A u drugom ritualu "sveštenik" prima "hostiju" tj. hleb umočen u menstrualnu krv njegove seksualne partnerke.

Međunarodnoj javnosti su poznati brojni slučajevi nedoličnog ponašanja pripadnika ove sekte, provaljivanja u katoličke crkve, uriniranja po kipovima Bogorodice i raspetog Hrista, te izvođenja seksualnog čina u samoj crkvi.

U mnogim zemljama na Balkanu vlada ubeđenje da su Gospodari prstenova neka srpska sekta, jer se na njihova područja ona, uglavnom, proširila iz Beograda, ali i zbog toga što je njeno postojanje međunarodnoj javnosti prvi obznanio dr Vukadin Cvetanović (sektolog i neuropsihijatar iz Beograda koji je lečio od psihoza bivše pripadnike ove sekte) na skupu pravoslavnih zemalja u Atini, 1996. godine.

Stoga, valja razjasniti da je ova sekta nastala u Velikoj Britaniji, među poznavaocima druidske magije i obožavaocima naučnofantastičnog opusa britanskog pisca J.P.P. Tolkina. Naslov romana ovog pisca, koji je poslužio kao inspiracija za praktikovanje rituala prizivanja bića iz drugih sfera je upravo "Gospodar prstenova 1-3". Reč je, dakle, o trilogiji koja govori o vilenjacima, izmišljenim, mitskim bićima i tzv. Srednjoj zemlji.

Gospodari prstenova

Tolkin je postao popularan u svetu nakon izdanja "Silmariliona", u kome je sadržana saga o predistoriji Srednje zemlje, o postanku sveta, bogovima i herojima davnašnjih vremena. Ovo delo je reklamirano kao "roman arhetipskih bajki za decu i odrasle". Nakon toga, Tolkin je objavio trilogiju "Gospodar prstenova", koja se hronološki nastavlja na njegov prvi roman. Zanimljivo je istaći da je "Gospodar prstenova 1-3" u Velikoj Britaniji proglašen za "roman veka", pa je i kod nas stekao brojnu čitalačku publiku. Nakon tog dela. Tolkin je objavio "Hobit", a Dejvid Dej je napisao knjigu "Tolkinov rečnik", što znači da se iz naučnofantastičnih dela izrodio najpre kult, pa sekta, kao i u slučaju sajentologije.

Početkom devedesetih, izdavačko preduzeće "Ezoterija" objavilo je u SRJ nekoliko dela ovog pisca, koja su ubrzo postala vrlo popularna kod mlade publike. Kako tvrdi dr Cvetanović, rituali koje su izvodili mladići i devojke, njegovi pacijenti, pozajmljeni su iz Gospodara prstenova", ali treba istaći da su vođe tih grupa već imale izvesnog praktikantskog iskustva iz nekih od gnostičkih sekti, kojima su prethodno pripadali.

 Zbog poznatih (ne)prilika na prostoru SRJ, devedesetih godina XX veka, iz Jugoslavije je emigrirao veliki broj mladih ljudi, među kojima je bilo i simpatizera Tolkinovih dela i novog druidskog verskog kulta.

 Uz plamteći nacionalizam, koji je opijao duše tih mladih ljudi, lako se lepila fantazma o tome da su Kelti, isto što i Heti, tj. Staro srpsko pleme, te da je druidska magija zapravo svešteničko znanje grupe srpskih arijevaca koji su pokorili poludivljačna plemena na Britanskom ostrvu i u većem delu Zapadne Evrope. 

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.