FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (2): Gutić osmislio genocid, crkva podržala

Priredio: Veljko Zeljković
FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (2): Gutić osmislio genocid, crkva podržala

Rukovodstvo NDH namjeravalo da Banjaluka bude prestonica hrvatske države ili da bar dio državnih institucija bude smješten u njoj.

Takva namjera bila je uslovljena položajem grada, koji se nalazio u geografskom središtu NDH, kao i potrebom osnaženja hrvatskog položaja u Bosanskoj Krajini i čitavoj Bosni, kako zbog suzbijanja srpskog ustaničkog pokreta, nastalog kao odgovor na ustaške zločine, tako i zbog muslimana, koje je trebalo sasvim pridobiti za hrvatsku politiku, a dugoročno pohrvatiti i pokatoličiti. S obzirom na nacionalni sastav stanovništva Bosanske Krajine i Banjaluke, kao njenog regionalnog središta, hrvatske vlasti već su od aprila 1941. započele nasilje nad Srbima, koje je poprimilo sva obilježja genocida, što je bilo sasvim u skladu sa zvaničnom hrvatskom politikom o uništenju Srba na čitavoj teritoriji NDH. Naprosto trebalo je promijeniti demografsku strukturu stanovništva Banjaluke i njene okoline.

Monstrum

Ključnu ulogu u planiranju i sprovođenju politike istrebljenja Srba u Banjaluci i Bosanskoj Krajini tokom proljeća i ljeta 1941. imao je ustaški stožernik Viktor Gutić, najmoćniji predstavnik vlasti NDH na tom području, koji se i nakon odlaska iz Banjaluke na novu dužnost u Zagreb krajem avgusta 1941. godine u nju često vraćao i imao i dalje glavnu ulogu u zločinim. Takođe zločini nad Srbima imali su otvorenu ili prećutnu saglasnost Rimokatoličke crkve, čiji su predstavnici u Banjaluci i Bosanskoj Krajini davali punu podršku genocidu nad Srbima u NDH. Osim biskupa Joze Garića, fra Nikole Bilogrivića i fra Krune Brkića, najznačajniju ulogu imao je Miroslav Filipović Majstorović - fra Tomislav iz samostana na Petrićevcu, posebno u februarskom pokolju kod Banjaluke 1942. godine.

U tom zločinu nije sasvim rasvijetljena uloga tadašnjeg ustaškog stožernika u Mirka Beljana, zvaničnog nasljednika Viktora Gutića, kao ni satnika Nikole Zelića, komandanta Pavelićeve tjelesne bojne, s obzirom na to da se u izvještajima o zločinu prevashodno pominje nadporučnik Josip Mišlov. Kako bilo zločin nad Srbima u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike 7. februara 1942. godine bio je ozbiljno pripremljen i isplaniran prevashodno od Hrvata iz Banjaluke i okoline, a sproveden je zahvaljujući podršci hrvatskog poglavnika Ante Pavelića, koji je u tu svrhu iz Zagreba poslao svoju elitnu vojnu jedinicu, čiji su pripadnici bili iz Hercegovine.

Gutić nikada nije krio da mu je glavni cilj da sprovede “grandiozno djelo čišćenja Hrvatske Bosanske Krajine od nepoželjnih elemenata, a naročito Banjaluke, jer ona postaje glavni grad NDH”.

- Ono što sam do sada poduzeo tek je sitnica, jedna takva malenkost koja se može samo mikroskopski vidjeti, pa onda možete zamisliti šta sve još čeka neprijatelje NDH u našoj pitomoj Bosanskoj Hrvatskoj. U tom pogledu imam odriješite ruke. Hoću da služim Božijoj i narodnoj volji. Svi nepoželjni elementi bit će u našoj Krajini u najkraćem vremenu i roku uništeni, tako da će se uskoro zatrti njima svaki trag, a jedino što će ostati bit će zlo sjećanje na njih - rekao je on jednom prilikom.

Pucaće kičma

Na političkom skupu, održanom u Banjaluci 25. maja 1941, Gutić je otvoreno priznao da je otišao u Zagreb da položi račun za ono što je do tada uradio i da je dobio još veća ovlašćenja.

- Pucat će kičma. Poručite to našim neprijateljima. Nastat će čišćenje. Banjaluka mora svijetla i čista kao sunce dočekati poglavnika i hrvatske ministre. Braćo, poglavnik i hrvatski ministri jedva čekaju da dođu u očišćenu Banjaluku, a to će biti brzo. Brzo ćemo i mi raditi. Ja ću biti jaka gvozdena metla ovdje - rekao je Gutić.

FELjTON: Kako je NDH planirala da očisti Vrbasku banovinu od Srba (1): Od Banjaluke pokušali da naprave “Antingrad”

Posebno žestok govor održao je 28. maja 1941. u Sanskom Mostu: “Nema više srpske vojske! Nema više Srbije! Nema gedža naših krvopija, nestalo je ciganske dinastije Karađorđevića, a i kod nas, uskoro, drumovi će poželjet Srbalja, al' Srbalja više biti neće. Izdao sam drastične naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uništenje, a slijede nove za potpuno istrebljenje. Ne budite slabi ni pram jednoga. Držite uvijek na umu da su to bili naši grobari i uništavajte ih gdje stignete, a blagoslov našeg poglavnika i moj neće vam uzmanjkati”.

Gutić je tada rekao i ovo: “Srbi neka se ne nadaju ničemu, a za njih je najbolje neka se isele, nestanu iz naših krajeva, iz naše domovine. Stotine hiljada pobijenih, stotine hiljada iseljenih, ostatak bez vođa pokatoličiti će se i za ciglo deset godina imat ćemo čisto hrvatski narod u Hrvatskoj”.

Dogovor

Na kraju je sumirao suštinu svoje politike u jednoj rečenici: “Ili ćemo mi pobijediti i ovi prokleti Srbi za vazda biti iskorijenjeni ili, ako se na nesreću opet obrazuje Jugoslavija, mi smo bar statistiku ispravili u korist Hrvata”.

Odluka o masovnom zločinu nad Srbima u selima Drakulić, Šargovac i Motike donesena je upravo u njegovoj kući. Po jednom njemačkom izvještaju sastanak je održan 6. februara 1942. u rimokatoličkom samostanu na Petrićevcu kod Banjaluke. Na sastanku su učestvovali Gutić, dr Stilinović, predsjednik suda u Banjaluci i više rimokatoličkih sveštenika, “među kojima i izvjesni sveštenik Filipović, koji je potom prisustvovao i samom klanju”.

Dakle, Viktor Gutić, fra Tomislav i još nekoliko istaknutih hrvatskih predstavnika iz Banjaluke, konačan dogovor o zločinu postigli su 6. februara, uključujući i korišćenje hladnog oružja prilikom ubijanja Srba, da se usljed puščane paljbe stanovništvo ne bi uzbunilo i razbježalo. Ustaška bojna dobila je zadatak da opkoli tri sela i da u njima hladnim oružjem ubije cjelokupno srpsko stanovništvo. Bojna je 7. februara 1942. između tri i četiri časa ujutro izvršila opkoljavanje sela, a zatim započela ubijanje ljudi.

Zločinci

Dvije centralne ličnosti u banjalučkoj “Vartolomejskoj noći” 1942. godine bili su Gutić i Filipović. Dok je za Gutića taj zločin bio “kruna” njegove cjelokupne politike od aprila 1941. godine, dotle je za Filipovića to bio tek početak, “odskočna daska” u njegovoj zločinačkoj karijeri, koja je vrhunac dostigla tokom njegovog boravka i komandovanja u sistemu logora Jasenovac.

 

(Feljton je urađen po knjizi istoričara Gorana Latinovića i Nikole Ožegovića “Hrvatski zločin nad Srbima u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i Motike kod Banjaluke 7. februara 1942”. Izdavač knjige je Srbsko sabranje “Baštionik”).

Nastavak u narednom broju “Glasa Srpske”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana