FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (36): Oslobođeni francuski piloti
Oslobodili smo dva francuska pilota. Svijet zatečen gestom dobre volje srpske strane
4. novembar 1995.
Na groblju u rodnom mu selu Mašići kod Gradiške danas je u prisustvu visokih vojnih starješina, saboraca, rodbine i prijatelja otkriven spomenik pukovniku Rajku Balaću, heroju borbe srpskog naroda za slobodu. Za čast i dostojanstvo.
Spomenik srpskom junaku koji je, na današnji dan prošle godine, poginuo na Radiću, na bihaćkom ratištu, otkrio je general-potpukovnik Manojlo Milovanović, načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske.
27. novembar 1995.
Ako je Bihać bio ključ rješenja krize i našeg usuda u zapadnom dijelu Republike Srpske, a po mnogima sigurno jeste, zbog čega se onda to pitanje nije riješilo potkraj prošle godine kada su srpske snage bile na svega kilometar daleko od prvih gradskih kuća iz pravca Vedrog polja, a iz pravca Privilice još i bliže pošto smo na tom dijelu već bili ušli u ulicu Petra Kočića. Ovo pitanje me neprestano proganja.
General Manojlo Milovanović tim povodom danas, za Radio Krajinu iz Banjaluke, kaže: "Nije mi niko rekao niti naredio da stanem sa ofanzivom, a niti mi je bilo naređeno da uđem u Bihać."
Glavni štab Vojske Republike Srpske ovih dana se iz Banjaluke preselio, odnosno premjestio u Han Pijesak.
7. decembar 1995.
U kancelariji Udruženja protjeranih Drvarčana u Banjaluci, poslije konferencije na kojoj su se novinarima obratili predsjednici ratnih predsjedništava zapadnokrajiških opština, Mile Marčeta me ubjeđuje da "ću se i ja, ali i svi drugi koji to žele, vratiti u Drvar".
A o povratku malo je ko tada sanjao. Mile se prije svih uhvatio u koštac sa ovim problemom. Nije dao da u njegovom, mom i našem Drvaru onih četrnaest hiljada Hrvata koji su ovdje stigli preko noći i odmah sve uzeli u svoje ruke oduzmu grad. Čak ni Drvarčanima ne daju da se vrate tamo gdje su vijekovima živjeli.
Ako ni zbog čega drugog, onda bi radi ovoga trebalo podržati nastojanja Udruženja protjeranih građana Drvara i Mile Marčete da učine sve kako bi Drvar opet bio onih koji su u njemu vijekovima živjeli. Dakle Drvarčana.
10. decembar 1995.
Ponovo susret sa Radovanom Karadžićem koji je danas u Banjaluci Krstini Marčeta, majci koja je u ratu izgubila tri sina, uručio Orden Miloša Obilića.
Da li je Karadžić danas posljednji put u Banjaluci kao predsjednik Republike Srpske? Šta se sve "kuva" oko njega, moglo bi biti da jeste.
12. decembar 1995.
Oslobodili smo dva francuska pilota. Svijet zatečen "gestom dobre volje srpske strane".
U Srpskom Sarajevu referendum. Narod se izjašnjava o onom šta se već zna... Neka sredstva informisanja najavljuju promjene - Živko Radišić umjesto Radovana Karadžića, Milan Gvero umjesto Ratka Mladića, a Milorad Dodik umjesto Momčila Krajišnika...
Sutra: Potpisan mirovni dokument
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
