FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (35): Klinton traži pojačanje za rat
Klinton je upozorio da se rat u bivšoj Jugoslaviji mora zaustaviti. Da je ovo rekao tamo negdje oko Božića devedeset i treće ni po muke. Ali ovo je izgovorio u jesen devedeset i pete kada je u Bosni zamalo pa sve već bilo završeno
20. oktobar 1995.
Rakovačke bare kod Banjaluke... Stoji žena... Izbjeglica... Sama je sa svojim čemerom... Prilazim joj... Hoću da malo popričamo... Da nešto zapišem... Nevoljno, ali ipak prihvata moj prijedlog...
- Trinaesti put bježim. Iz Livna sam... Prvo sam bila u Čaprazlijama, selu između Grahova i Livna... A onda bježanija... Dolazim u Sajkoviće, a potom u Crni Lug, Grahovo Resanovce... Dolazi potom u izbjeglički kamp na Sportskom centru u Drvaru... Poslije ti eto Kolunića, kod Petrovca, zatim Velagića, Ramića kod Ključa, Tomine, Prijedora, Omarske... I evo me ovdje u Rakovačkim barama... I svuda po desetak-dvadeset noći... Ne znam kud ću sutra... Gdje ću zanoćiti... Na šta ću naići... Pusti me više... Dosadna sam sama sebi... Teret sam i sebi i tebi i državi... Pusti me molim te!
Suze prekinuše priču nesrećne žene... Odlazi od mene blatnjavim putem... Tamo prema konjskoj zaprezi... Ona joj je i rodni kraj i u njemu ostavljena njiva i uz nju onaj gaj pun mladih bukvića i livade i grobovi predaka... Sve je to stalo tu... U običnu konjsku zapregu prekrivenu najlonom. Ko zna gdje će sutra zanoćiti. Ko će sutra sa njom pričati.
26. oktobar 1995.
Bil Klinton obratio se naciji tražeći podršku za slanje oko dvadeset hiljada vojnika u okviru mirovne misije u BiH. Pravdajući svoj zahtjev Klinton je upozorio da se rat u bivšoj Jugoslaviji mora zaustaviti. To znači da se bez Amera to ne može učiniti. Uvijek oni moraju biti svakom loncu poklopac.
Malo kada ranije nije me tako teško pogodilo licemjerje poput ovoga. Toliko ga je u obraćanju američkog predsjednika, da čovjek prosto da ne povjeruje da je to rekao prvi čovjek najjače zemlje svijeta. Da je ovo Klinton rekao tamo negdje oko Božića devedeset i treće ni po muke. Ali ovo je izgovorio u jesen devedeset i pete kada je u Bosni zamalo pa sve već bilo završeno... Kada su se prestali brojati mrtvi... Kada su već udareni kočići novog razgraničenja... Kada su borci zaraćenih strana već kod svojih porodica... Kada su se, na svom stotinama kilometara dugom putu, na stotine hiljada izbjeglica zaustavile i ugnijezdile uglavnom pod tuđim krovom...
Znam da me, Bile, niti možeš, a niti hoćeš čuti. Jer ja sam samo jedna mrlja ove nesrećne zemlje. Ali... Sram te bilo, Bile.
2. novembar 1995.
Sa generalom Milanom Gverom, pomoćnikom komandanta Glavnog štaba Vojske RS tokom rata nisam bio baš tako blizak. Tek potkraj prošle godine prvi put smo se sreli.
I evo me danas sa njim. On mi je danas rekao da su najnovije optužbe na račun Srba za etničko čišćenje sračunate i sa namjerom da oslabe pregovaračke pozicije srpske strane u vrijeme pregovora u Dejtonu.
Podsjećajući na slične prilike koje su do sada prethodile nekim važnijim skupovima na međunarodnoj sceni, general Gvero istakao da je to vješto pripremana i loše sprovođena akcija koja ima za cilj slabljenje pozicije Slobodana Miloševića i Srbije i koja je usmjerena protiv generala Ratka Mladića.
- Srebrenica je riješena isključivo vojnički i u borbenoj aktivnosti, a sve što je vojska u to vrijeme radila bilo je uz prisustvo i neposredni uvid međunarodnih aktera - rekao mi je general Gvero, komentarišući julska događanja u ovom nesrećnom gradu.
Sutra: Oslobođeni francuski piloti
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
