FELjTON Istorijske sjednice Prvog saziva Narodne skupštine, medijski odjeci: Ofanziva na Srpsku po mapi Kontakt grupe

Kako su mediji objavili nakon zatvorene sjednice, predsjednik Skupštine je izjavio da će zapakovana koverta u kojoj su poslanici napisali odgovor biti otvorena u Ženevi “zbog opreza pred pokušajima međunarodne zajednice da nametne preliminarna rješenja”. U vijesti Agencije “Srna” objavljenoj pod naslovom “Šta krije narandžasta koverta” navodi se da su se “diskusije poslanika kretale od rezolutnog odbijanja plana Kontakt grupe do umjerenijih tonova i davanja konstruktivnih prijedloga”.

Osnovne zamjerke na plan bile su da nije preciziran ustavni status Republike Srpske, te da se mapama koje predviđaju podjelu BiH u omjeru 51:49 odsto, Posavina svodi na uzak koridor, a da je za Brčko namijenjen neprihvatljiv status. Iako je jedino bilo izvjesno da u koverti piše “da” ili “ne”, po izjavama koje su pratile sjednicu bilo je jasno da je odgovor na ponuđeni plan negativan.

Plebiscit

Odluka će biti objelodanjena već sutradan u Ženevi, a članovi Kontakt grupe zatražiće od Republike Srpske da promijeni odgovor i prihvati plan do 30. jula 1994. godine. Donijeti takvu odluku bilo je nemoguće jer je po ovom planu Republika Srpska morala da ustupi veliki dio teritorije koju je kontrolisala Muslimansko-Hrvatskoj Federaciji. 

Zbog toga je Narodna skupština odlučila da ponovo pita narod. Donesena je odluka o izjašnjavanju o planu Kontakt grupe na plebiscitu 27. i 28. avgusta 1994. godine. Na tom plebiscitu, čiji je rezultat Narodna skupština prihvatila 1. septembra 1994, 96,12 odsto građana izjasnilo se protiv prihvatanja plana Kontakt grupe. Slobodan Milošević nakon ove odluke izjavio je da “niko nema pravo da odbije mir u ime celog srpskog naroda”, te da vođe Republike Srpske postupaju protiv interesa cijelog srpskog naroda i ostalih građana Savezne Republike Jugoslavije. Došli su najteži dani od početka rata. Milošević je pojačao sankcije na Drini, a prekinute su čak i telefonske veze sa Srbijom. Počeli su vazdušni napadi NATO snaga na Republiku Srpsku. Pojačali su se i napadi na Republiku Srpsku od strane Armije Republike BiH. I u jednom intervjuu koji mi je tog novembra 1994. godine dao Nikola Koljević, a objavila “Javnost”, naslov je otkrio sve ono što će se kasnije i dogoditi “Ofanziva na Republiku Srpsku po mapi Kontakt grupe”.

Mirovnim planovima Narodna skupština neće se baviti do kraja 1994. godine, a on će se ponovo na dnevnom redu naći u februaru 1995. Važno je napomenuti da je krajem 1994. godine održana još jedna važna sjednica, ne toliko u međunarodnom koliko u smislu funkcionisanja demokratije u radu parlamenta. Naime, na sjednici 29. decembra 1994. sedam narodnih poslanika formiralo je Klub nezavisnih poslanika i ovim je Narodna skupština dobila dva kluba koji su do tada djelovali u jedinstvenom Klubu poslanika Narodne skupštine. Za predsjednika Nezavisnog kluba izabran je Milorad Dodik, a činili su ga nekadašnji članovi Saveza reformskih snaga i Socijalističke demokratske partije BiH. Dodik je nakon sjednice rekao novinarima da ovi poslanici žele da se čuje njihov autonoman glas u parlamentu u vremenu u kojem se rješava sudbina srpskog naroda.

Nova situacija

I zaista, Klub nezavisnih poslanika je već na sjednici u Šamcu, održanoj 13. februara 1995, iznio prvi autonoman glas koji je glasio da treba podržati plan Kontakt grupe. Međutim, Narodna skupština većinom glasova odbacila je njihovo pismo pročitano na početku sjednice i tvrdnje izrečene u korist prihvatanja plana. Predsjednik Kluba Milorad Dodik u izjavi Agenciji “Srna”, emitovanoj 13. februara 1995. u 13 časova, rekao je da će “Klub istrajati u nastojanju da se plan Kontakt grupe prihvati kao osnova za dalje djelovanje”.

Za nas novinare bila je ovo nova situacija u kojoj odnedavno postoje dva kluba, a članovi Kluba nezavisnih poslanika našli su se na udaru zbog drugačijeg stava.*

Narodna skupština sa sjednice u Šamcu uputila je pismo Slobodanu Miloševiću u kojem ga poziva da ukine sankcije na Drini i ponavlja da su mape razgraničenja neprihvatljive.

Još jedan zanimljiv događaj vezan je za ovu sjednicu, koju su pored domaćih pratili i novinari “Asošijeted presa” i “Rojtersa”. Jovan Kovačić, koji je u to vrijeme radio za “Rojters”, u jednoj pauzi upitao je Radovana Karadžića kako gleda na objavljivanje liste ratnih zločinaca koju je izdao Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu i na kojoj je i njegovo ime. Meni redakcija nije javila ovu vijest pa sam samo postavila diktafon. Karadžić je odgovorio kratko na engleskom jeziku i bila je to njegova prva izjava o Haškom tribunalu, emitovana 13. februara 1995. u 16.55 časova u “Srninom” tikeru vijesti. Izjava je glasila: “Republika Srpska izvešće pred sud svakog za koga se dokaže da je počinio ratni zločin. Naš Ustav zabranjuje da isporučujemo građane Republike Srpske”.

I dok se plan Kontakt grupe “krčkao”, a mape vjerovatno korigovale daleko odavde, u aprilu 1995. održana je jedna od najdramatičnijih sjednica sa stanovišta unutrašnjih odnosa u Republici Srpskoj. Sjednica Narodne skupštine u Sanskom Mostu počela je 15. aprila u 11 časova. Noć uoči sjednice održana je sjednica Kluba poslanika i Glavnog odbora SDS-a koji su iza zatvorenih vrata donijeli zaključke.**

Suočene sa pritiscima za usvajanje plana Kontakt grupe i teškom situacijom na frontu, vlasti Republike Srpske i Republike Srpske Krajine su na ovoj sjednici pokrenule inicijativu za realizaciju Prijedorske deklaracije o ujedinjenju Republike Srpske i Republike Srpske Krajine u jedinstvenu federaciju. Očito je da su na ovaj način pokušale da poprave pregovaračku poziciju. Uoči sjednice moglo se čuti da su mape Kontakt grupe napravljene da Republika Srpska i Republika Srpska Krajina nestanu kao države.

(Nastavak u sljedećem broju “Glasa Srpske”)

*Dodik je, kada sam zatražila izjavu u Šamcu, rekao: “Šta će ti kad je ne smiješ objaviti?” “Smijem”, rekla sam, jer sam znala da na desku Agencije “Srna” sjede profesionalci koji neće postaviti pitanje. I zaista, vijest je emitovana, tačno u 13 časova.

**Novinar Srne Neđo Đević po “zemljačkoj” liniji “izvukao” je zaključke od predsjednika Izvršnog odbora SDS-a Velibora Ostojića. Dok je Ostojić čitao zaključke napisane rukom na papiru, spustila sam diktafon i snimila ga. Zaključke smo poslali redakciji koja ih je objavila u jedan čas iza ponoći. Ovaj detalj veoma je zanimljiv sa stanovišta slobode medija u situaciji u kojoj bi ta sloboda s pravom mogla biti ozbiljno ograničena. A nije bila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.