FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (33): Karadžić: Mapa o podjeli Bosne nema

Slaviša Sabljić
FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (33): Karadžić: Mapa o podjeli Bosne nema

Karadžić nas ubjeđuje da "mapa o podjeli Bosne nema" i da će se dijeliti po onoj "što osvojiš tvoje je"... Međutim, Jajce, Šipovo, Petrovac su pred padom. Čim je završio razgovor i spustio slušalicu, odmah pita pratioce kuda se može do Banjaluke, ali da se ne ide preko Mrkonjić Grada. Jer Mrkonjić Grad samo što nije pao...

12. septembar 1995.

Ulazim u pedesetu godinu, nadam se, kakvog takvog, ali ipak života... Na Balkani sam kod Mrkonjić Grada... Karadžić nas ubjeđuje da "mapa o podjeli Bosne nema" i da će se dijeliti po onoj "što osvojiš tvoje je"... Međutim, Jajce, Šipovo, Petrovac su pred padom. Karadžić u telefonskom razgovoru za Radio Jajce ubjeđuje slušaoce, odnosno građane Jajca da "ne brinu". Čudim se kako to veli, a dobro zna da je sve to već gotova stvar. Odnosno da će sve biti izgubljeno... Čim je završio razgovor i spustio slušalicu, odmah pita pratioce kuda se može do Banjaluke, ali da se ne ide preko Mrkonjić Grada.

Jer Mrkonjić Grad samo što nije pao...

13. septembar 1995.

Sam sam na Oštrelju. Tamo gdje je sve do noćas bila komanda Korpusa. Gdje je još juče bilo na desetine starješina i vojnika... Komandant Korpusa i njegovi saradnici su već mjesec dana u Petrovcu. Mlate praznu slamu... A gradovi, padaju li padaju...

I moj Drvar danas je pao u ruke bojovnika iz Sedme gardijske brigade Hrvatske vojske kojom komanduje Ivan Korade. U Drvar su ušli iz pravca Grahova... Dijelovi Prve gardijske brigade, takođe iz sastava Hrvatske vojske, u Drvar su stigli nešto kasnije i to iz pravca Glamoča... O svemu ovome telefonom pričam sa Nikolom Deretićem. Suze me guše... Moj Drvar gori... Četvrti put u svojoj istoriji...

14. septembar 1995.

Spavali smo na Laništu. Na putu prema Ključu... Pao je i Petrovac... Novi egzodus... Bježi i vojska i pedesetak hiljada ljudi... Jedinice Drinskog korpusa ispred civila. Bježe... Sramota... Kažu mi da se ide prema Prijedoru... Bio sam jutros i u Ključu. Poginule dvije žene... Muslimani probili sve linije srpskih boraca na bihaćkom ratištu... U sve nas se uvukao strah da ne dođemo u okruženje...

Bježimo... Mislili smo se skrasiti u Sanici, ali... Evo nas na konaku u Tomini. Spavam i to sam, u jednoj od učionica ovdašnje osnovne škole. Ko zna šta će sutra biti sa nama.

16. septembar 1995.

U Sanskom Mostu sam. Jad i nove slike stradanja... Pao je i Ključ. Artiljerijska vatra čuje se otud od Sanice... Hrvati u Drvaru uspostavili policijsku stanicu i opštinsku vlast... Mrkonjić Grad se još nekako drži...

20. septembar 1995.

Željko Ražnatović Arkan danas "soli" pamet kako će sve biti u redu... Kako "mjesta nikakvom strahu nema"... Kako se "srpska zemlja mora braniti i odbraniti..." Može te priče pričati onima koji su daleko od fronta i zbilje. Ali ne i meni... Jer, mjesecima sam na palubi broda koji tone... I kojeg više niko ne može spasiti...

1. oktobar 1995.

Krenuo sam prema Krasuljama. Tamo u sanskom kraju. Vele da Petnaesta dobro napreduje. Stižem do mosta preko rijeke Sane u Vrpolju. Porušen je. Inženjerci ga, kažu zbog bezbjednosnih razloga, minirali... Međutim, naši su rijeku Sanu "savladali" pontonskim mostom. A na tom mostu stojim sa nekim vojnikom. Iz Brčkog je, ali mu ime ne znam. Priča mi:

"Prije desetak godina radio sam u zagrebačkom 'Vijaduktu'. Sagradili smo pored puno drugih i ovaj most. Gradili smo ga moji drugovi, odnosno radne kolege, i ja punih šest mjeseci... A vidi danas. Srušili smo ga za samo nekoliko sekundi. Podizao sam ga sa drugovima pola godine, a srušio, sa drugim drugovima, za samo nekoliko sekundi... Eto, to ti je priča o mostu kojeg je bilo, a koga više nema...!"

(Sutra: Krajina na koljenima)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana