Veliki brat: Ubistvo svata i barikade (15) - Dogovor o uklanjanju barikada

Kad dođe do upotrebe sile onda tu trava malo gdje raste. Kad dođe do upotrebe sile žrtve su velike i neizbježne, naročito u gradovima. Zato bih zamolio da mi večeras izađemo ovdje, da se jednom prihvatljivom varijantom i platformom da se taj narod vrati i da živi taj grad, dodaje Kukanjac

MAGNETOFONSKI SNIMAK 56. SJEDNICE PREDSJEDNIŠTVA SRBiH, ODRŽANE 2. MARTA 1992.

PO UPOTREBI VRATITI

STROGO POVJERLjIVO

KUKANjAC: Moram da vam kažem još neke stvari. U kasarni Lukavica, na Mojmilu, danas sam lično vidio mnogo muslimana SDA, vojske naoružane, koja je opkolila kasarnu. Ja vas molim da se to skine. Gore nema barikada. Ja sam izdao naređenje. Nemojte da se iko više igra sa kasarnom i sa vojskom. I tu ja sam imao komandanta brigade jednoga kome sam rekao, Envere i ti si musliman, idi gore i reci ljudima neka se ne igraju glavama, neka idu kućama, nećemo mi nikoga dirnuti ako nas ne dirne. Moram isto da vam kažem da u Lukavici u kasarni imam jedan opšti nasrtaj Srba. Ne mislim bukvalno nasrtaj, nego dolazak zbog nekog straha za zaštitu. Ja sam sa njima razgovarao, ja sam morao da izdvojim razgovor sa predstavnicima tih. Smirite se, riješiće se, bio sam ja danas u rukovodstvu, biće izjava, dobićete odgovore, itd. To su dosta nezgodne situacije. Ja sam danas u više sosova upadao. Ne sosova, nego ljudi okruže. Ja naiđem na barikadu muslimana. Ko je šef, onda on zaustavlja mene i kaže: Ja sam, Hasan. Dobro, Hasane, šta je? Kaže oni tamo postavili i mi postavili. Moram da vam kažem ovo. Hasan kaže: Generale, vojska je izašla iz kasarne i ukopava se gore na brdu. Prvo ja odmah znam da to nije tačno, ali odem tamo, ima li išta, nema. Hajde dovedite Hasana i uvjerim Hasana. Uvjeri se Hasan stvarno da nema. Ali se gore utvrđuju i muslimani i Srbi. Svi se ukopavaju, to je iznad Rajlovca. Da bi, kad sam se vratio, opet zaustaviše. Pitam gdje je Hasan, kažu - Smijenili smo ga. Što ste ga smijenili? Kažu - Zato što je išao kod vas tamo. On je ozbiljan čovjek, toliko se bio zabrinuo. Jedva me propustiše. Kažu, generale što nisi onim tamo naredio da skinu. Mislim, treba otići.

Još nešto da vam kažem. Bilo je nekih vijesti da se dijeli oružje na ulici. To nema veze. Niko nije izašao nigdje da dijeli oružje, to je samo nečija izmišljotina. Ja bih zamolio da ovo rukovodstvo i svi mi imamo jednak odnos. Ono što se događalo u Travniku prema mojih 12 vojnika, to je nešto suludo, to je nešto strašno i to je trajalo pet-šest dana. G. Čengić je išao tamo i to raščišćavao. Znate, to je nešto da se opkoli jedan objekat i 12 vojnika opkoli jedna masa. Njih 300 je došlo iz Hercegovine. To je istina, nije to pretpostavka. To je sve utvrđeno. Ja bih zamolio da imamo u svim ovim slučajevima jednak aršin, jednak odnos. Malo ste nam zaštitili te vojnike, moram svima da kažem, sem Čengića. Ali ja sam intervenisao i preko Ganića i Juri sam rekao i Žepiniću. Dugo je prošlo. Dobro, dogodilo se. E sad, kako mogu da doprinesem ovoj situaciji kao komandant. Prvo, mislim da ljudi sve moraju lijepo, ljudski da riješe. Ja sam danas puno govorio, mnogo razgovarao. I sa Srbima i sa muslimanima. Nisam sa Hrvatima, njih nije... Nema ih danas, nigdje ih nije bilo. Danas su Srbi i muslimani na raznim barikadama i sa oružjem, itd. Ja mislim, g. predsjedniče da ova izjava i možda i vaš istup uslijedi danas, večeras ili sutra. Da ne bude kasno. Da istupite malo, da smirite, da date jednu garanciju, itd. Ja mislim Rajku Dukiću trebalo bi, evo sad smo ovdje sjedili, i da se malo te barikade skinu. Moj vam je predlog. Inače, upotreba sile je vrlo problematična. To dolazi u krajnjoj nekoj desetoj varijanti. Jer kad dođe do upotrebe sile, onda tu trava malo gdje raste. Kad dođe do upotrebe sile, žrtve su velike i neizbježne, naročito u gradovima. Zato bih zamolio da mi večeras izađemo ovdje, da se jednom prihvatljivom varijantom i platformom da se taj narod vrati i da živi taj grad. To je moj predlog i što se nas tiče, mi smo doprinijeli i doprinosimo da se ovo riješi. Imamo spremne jedinice. Niko nigdje ne izlazi. Spremne su u slučaju da neko nasrne na nas. Eto, ja sam toliko.

MUHAMED ČENGIĆ: Dukić i ja i Žepinić i Delimustafić idemo na TV i da damo izjavu oko toga. Onda oni da kažu kako će se to riješiti dalje. Pod nadzorom MUP-a da se dignu barikade i srpske i muslimanske i da nema problema.

ALIJA DELIMUSTAFIĆ: Ja bih da mi idemo na barikade.

FRANjO BORAS: Predsjednik neka ide na TV.

MUHAMED ČENGIĆ: Nemojte da predsjednik ide.

RAJKO DUKIĆ: Ne može ići Čengić na TV. Ovo nije stvar Čengića i moja. Mislim da mora predsjednik i član Predsjedništva. Bilo je puno i drugih mišljenja ili da se da saopštenje Predsjedništva.

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Mislim da je najbolje da to bude saopštenje. Jer od usmenog izjavljivanja... (zajednički razgovor)

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Da napravimo neki redoslijed. Da barikadu po barikadu polako skinemo, a da usaglasimo u saopštenju šta je. Da se sastalo jedno tijelo.

BILjANA PLAVŠIĆ: G. predsjedniče, molim vas ako mogu da kažem i ovo. Pošto su objavljeni zahtjevi Kriznog štaba srpskog naroda, između ostalog to se odnosilo i na TV, g. Boras i ja i g. Ostojić smo danas nešto odradili. Odradili i pripremili za ovu večerašnju sjednicu našu.

ALIJA IZETBEGOVIĆ: Da to ostanu vaša lična mišljenja o tom problemu. Predsjedništvo to ne može da radi. Mi ćemo isto tako dati neko mišljenje o tome. Mislim da ostanu lična mišljenja.

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.