Sporne teritorije Srba i Hrvata (3) - Uskoci se borili protiv Turaka i Mlečana

Lazo M. Kostić
Sporne teritorije Srba i Hrvata (3) - Uskoci se borili protiv Turaka i Mlečana

Među hrišćanima koji su nastanili Balkan, Srbi su bili u prvom redu ti koji su u XVI stoleću vršili službu te vrste, kao martolozi.

Uloga ovih turskih najamnika ni do danas nije potpuno osvetljena. Većina izvora koji se na njih odnose nalazi se na teritoriji istorijske Ugarske i Hrvatske-Slavonije, severno od Dunava i Save. Po svedočanstvu ovih izvora martolozi u Ugarskoj su bili većinom srpskog porekla (uz neznatan broj Turaka i Mađara) koji su poticali iz raznih krajeva, Srbije, Srema, Hercegovine, itd. Što se tiče njihove organizacije, oni su bili grupirani u male odrede po deset ljudi (oda), pod jednim odabašom ili buljubašom, koji su u većini slučajeva takođe bili Srbi.

Kapetan, podređen agi, komandovao je sa dve ili više oda. Martolozi su primali stalnu platu, slobodnu od svih izdataka, sem poreza koji je bio vrlo mali. Njihov broj u garnizonima Ugarske bio je, izgleda, najveći oko 1540; docnije se on smanjio jako, kao i sve okupacione trupe turske...

Srbi u Ugarskoj

Činjenica da su Srbi bili prodrli duboko u Ugarsku, zajedno sa turskim zavojevačima, i da su sačinjavali veći deo turskih utvrđenih garnizona, daje nam pravo verovati da je turska armija na Balkanu imala u svom sastavu Srbe koji nisu bili prešli na islam, već živeli po propisima svoje nasleđene vere"...

Rad. Grujić saopštava kako su 1540. zarobili Austrijanci na Slovinskoj Krajini nekoliko martologa i njihovog voću Vuka Velimirovića, za koga se veli da je član jedne od najboljih porodica iz Srbije. Hrvati hoće da dokažu da su martolozi razni "balkanski nanos", kako se izražava jedan splitski fakin po imenu Vlaho Raić (čije poreklo već po imenu ne može biti hrvatsko). On traži da se "demartoliziraju potomci Vlaha i Kucovlaha, koji, iako se danas izjavljuju Srbima, nisu ipak, u ogromnoj većini, izgubili rasne odlike svojih predaka".

To je jedna pamfletska knjiga jednog nadripubliciste, i ne bi se trebalo na nju osvrtati da skoro ceo hrvatski narod ne misli kao on. A u pogledu martologa on je demantiran od jednog stranca, nimalo naklonjenog Srbima, ali ipak naučnika koji zna da odgovara pred naučnim forumom za ono što piše. On nesumnjivo utvrđuje, na osnovu izvora koji se nalaze u Mađarskoj i Hrvatskoj, da su ti martolozi većinom ili čak u celini bili Srbi. Bilo je i malo Mađara i Turaka, ali od ovih nisu postali Srbi. Vlahe ili Kucovlahe Hardović uopšte ne spominje.

Sad tražiti da se Srbi "demartoliziraju" znači isto što i tražiti da se Srbi rasrbe. Srbi su potomci Srba čak ako su i potomci martologa, i njima nikakvo nacionalno čišćenje nije potrebno (kome treba videće se docnije). Oni su održali svoju veru kao martolozi, živeli su, kako izrično pisac kaže, po propisima svoje nasleđene vere". A čim su došli pod vlast katolika, specijalno Hrvata, sve je učinjeno da oni napuste svoju "nasleđenu veru" i da postanu Hrvati. Onda bi već bili samim tim "demartolizirani."

Zločini hrvatskih predaka

Bolje bi bilo da se Hrvati očiste od zločina svojih predaka iz Tridesetogodišnjeg i Sedmogodišnjeg rata, kojima su postigli najcrnji glas koji uopšte može da prati jedne borce, a da Srbe puste na miru. Čak i Srbe potomke martologa.

Međutim, daleko veći deo Srba u današnjoj Hrvatskoj potiče od uskoka i prebega, a ne od martologa. I ovi uskoci su uglavnom i po pravilu Srbi. Kad se govori o uskocima, moraju se razlikovati dva pojma, specifični i opšti. Specifično se pod uskocima razumeju tzv. senjski uskoci, koji su dugo vremena jade zadavali ne samo Turcima već i Mlečanima. Uopšte, pak, kao uskoci se označavaju sve izbeglice ispod turskog jarma, koje su neorganizovano prešle na teritoriju jedne hrišćanske zemlje sa namerom da odatle produže borbu protiv Turaka, naročito u prvo vreme posle invazije Turaka.

Takvi uskoci su bili uglavnom svi prvobitni Srbi prebegli na teritoriju Dalmacije i Hrvatske. Oni nisu uvek zvati uskoci, ali je to najčešće i najpravilnije naimenovanje. Pa i prvobitni senjski uskoci premešteni su posle u Hrvatsku, kad su Mlečićima postali bili nesnosni. Evo šta o tome piše jedan od prvih istoričara naših zemalja Nemac Gebhardi početkom prošlog veka: "Erchercog Karl je premestio u hrvatske unutrašnje tvrđave uskoke, jer su ti ljudi bili nepomirljivi i hrabri neprijatelji Turaka, i nisu razumevali samo okršaje na kopnu već i na moru.

Ovi ljudi su služili i Mlečićima od kojih su 1540. dobili ovlašćenje za hvatanje gusarskih brodova." Posle su postali napast za Mletke. Ali sudelovali su uglavnom iz teritorija podložnih austrijskom nadhercogu Karlu, iz Senja u Hrvatskom primorju. Ovaj ih je često odatle terao, ali bi se oni opet malo zatim prikupili. Tek 1615. "preseli nadhercog uskoke, po sporazumu sa Mlečanima u Karlovac i Kranjsku..." Mnogi su prebačeni u Žumberak na granicu Kranjske (na vlasteostvo Sihelberg, po kome je, popularnom etimologijom, došao naziv Žumberak), i to u nekoliko mahova, ali uvek u prvoj polovini XVI veka. Zato se i danas Žumberačka gora zove Uskočka gora, a pojedini Žumberčani imaju naziv Skok.

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana