Sporne teritorije Srba i Hrvata (18) - Hrvati su postali od mješavine naroda

Lazo M. Kostić
Sporne teritorije Srba i Hrvata (18) - Hrvati su postali od mješavine naroda

Govoreći o primorju baron Černig kaže: "U Dalmaciji je italijansko stanovništvo većih gradova... staroromanskog porekla, naročito u Zadru, Šibeniku, Trogiru, delom u Dubrovniku, posebno u Splitu, gde je pravi grad naseljen samo od Italijana..."

 

…Na stranici 701 toma Černig navodi mađarska jezička ostrva ali samo u "srpskom jezičnom predelu" i to u Slavoniji, Sremu, Bačkoj i Srpsko-banatskoj Granici". U Slavoniji naselja su: srpsko-mađarsko Dežanovac, srpsko-nemačko-mađarsko Terezovac, srpsko-mađarski predeo Gornjeg Miholjca i Slatine, razasuta srpsko-mađarska mesta Nova Bukovica, Bankovci, Vladislavce, mađarska mesta: Alaginci, Tenja, pusta Šedolovec, Korođ, pusta Klisa i Erded; srpsko-mađarsko-nemački predeo Stari Jankovci kod Vinkovaca do Opatovca na Dunavu i Đeletovci kod Bosuta..." "U Sremu srpsko-mađarska mesta Neštin, Sot, srpsko-nemačko-mađarski Erdevik, mađarsko-srpski Šarinci, itd."

Od Gepida do Romana

"Prema tome - kaže Karl Černig - pokazuje se ova skica naroda za zemlju između Drave, Save, Kupe, Arsije (Vrbasa?) i Une.

U Hrvatskoj i Slavoniji: a) Hrvati i Slovenci; b) Guduskani i Timočani i ostali Sloveni, koji su svi već bili prilično stopljeni sa Hrvatima; v) ostaci Avara; g) Vlasi; d) Romani, i pojedinačno ć) Nemci". Eto, takva izgleda etnička slika prvobitne Hrvatske.

A kakva li je tek sada?

Guduskani i Timočani su prema Černigu mala slovenska plemena koja su pod Bornom živela oko Timoka i 818. godine dospela pod franačku vlast i naseljena u istočnoj Istri.

Dajući rekapitulacioni pregled etničkog sastava stanovništva današnje Hrvatske, evo kako ih obeležava austrijski etnograf Karl Černig: "U Donjoj Panoniji, danas Slavoniji: Srbi, Hrvati, Slovenci, Bugari, Franci, Langobardi i ostaci Gepida, Grci, Vlasi.

- U Hrvatskoj i Dalmaciji: ostaci Ilira, Hrvata i ostala slovenska plemena (Sloveni, Guduskani, Timočani, Vlasi), Romani (Italijanci, Romani, Latini) i ostaci Avara."

Eto od kakve su sve mešavine današnji Hrvati sazdani. Oni ističu naročito kako su Srbi, skoro svi bez izuzetka (Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji) potomci Vlaha i Kucovlaha. To je zvanično učenje starčevićanske stranke, to ponavlja u naše doba splitski fakin i hrvatski publicista Vlaho Raić. Međutim, niko čistiji potomak Vlaha i Kucovlaha nego današnji Hrvati u Hrvatskoj i Dalmaciji. To je rekao već i Ferdo Šišić. To tvrdi drugi hrvatski naučnik Petar Skok u jednoj naučnoj raspravi štampanoj u Jagićevom Arhivu, opet u časopisu jednog Hrvata. Skok kaže, govoreći o Morlacima u Hrvatskoj: "Da li ovi potiču od onih Vlaha koji se na imanjima Zrinskih i Frankopana i u predelu Cetine spominju još u poveljama XIV veka, ne može se sa sigurnošću utvrditi, jer ovi Vlasi nose isključivo hrvatska imena i mi nemamo kriterijum da njihovu narodnost dokažemo."

 Srbi u Dalmaciji

…U svojoj posebnoj studiji o Romanima u dalmatinskim gradovima, koju je izdala bečka Akademija nauka, profesor Konstantin Jireček kaže: "Raširenje Vlaha... na jadranskom obalnom predelu dobro je poznato iz spomenika. Oni su sedeli u brdima kod Kotora i Dubrovnika, u predelu Neretve, kraj Splita, Klisa i Sinja, kraj Nina i Obrovca i u planinama Velebit od Zrmanje do Senja".

"Da Vlasi u Hrvatskom Primorju još u XVI veku govorahu delom rumunski, jasno proizlazi iz jedne vesti mletačkog geografa Domenika Negri iz godine 1557. "Jireček citira jedan stav iz te knjige na latinskom, čiji prevod glasi: "U Hrvatskoj, jednom planinskom predelu koji leži pust usled čestih turskih provala i koji se prostire do reke Cetine, stanovahu, po Negriju, ljudi vitka stasa i mila izgleda, valjani ljudi, koji u međusobnom govoru mnoge reči izražavaju u latinskom, mada pokvarenom jeziku i tvrde uporno i sa punim uverenjem da su oni Rumuni ("Rimljani") i da su u stara vremena dovedeni tu kao kolonisti".

Frankopan je, kaže Jireček dalje, neke od tih Vlaha preveo sa kontinenta na ostrvo Krk godina 1450-1480 i tu su oni njihov vlaški jezik, u selima Dubačnica i Poljica tek u XIX veku kanda zaboravili. Jireček govori u istoriji Srba naročito baš o Aromunima ili Kucovlasima i kaže: "U listinama i arhivskim dalmatinskim knjigama pominju se oni... u čitavoj severnoj Dalmaciji, između Omiša i Rijeke. Rumunska lična imena javljaju se u dalmatinskim spomenicima od IX veka (Negulus, Draculus, Dedulus...)"

I poznati mađarski istoričar i balkanolog Lajoš Taloci utvrđuje da je u Dalmaciji od davnina bio rasprostrt čobanski sloj Vlaha. On kaže doslovno: "I u staroj provinciji Dalmaciji bio je jedan takav pastirski narod. Danas nema na obali niti u bosanskom području onih koji govore rumunjski.

…Vojnu granicu, Karlovački đeneralat, naselili su prvo Srbi. Tu je bilo malo Hrvata samo oko Ogulina, Brinja, Modruše i Otočca.

…Najbolju karakteristiku hrvatske nacionalnosti i etničke čistote dao je njihov istoričar Ivan Kukuljević Sakcinski, kad je na sednici Hrvatskog sabora 2. maja 1843. kazao: "Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Mađari i malo Slaveni, a iskreno govoreći nismo ukupno ništa". Ipse dixit. (Sam reče). Ja ovim rečima nemam šta da dodam i njima završavam svoja izlaganja.

 

 (Kraj)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana