PROROČANSTVO I PROROCI TARABIĆI (16) - Tarabići rekli biće ondakar, kad Tesla potvrdi
Poznati proroci Tarabići živjeli su u srpskom selu Kremna koje se nalazi na samoj granici između Bosne i Srbije. Ovaj prostor pripada ekavskom govornom području pa je logično da u zapisima koje je ostavio prota Zaharije Zaharić riječi kremanskih proroka budu zabilježene ekavski. Međutim, u zapisima koje čitamo kod Radovana Kazimirovića, kao i kod autorskog para Golubović i Malenković, pa i u knjizi "Kremansko proročanstvo, rukopis" koju je uredio Aca Vidić zapazićemo da su ovdje izmiješani i ekavsko i ijekavsko narječje.
Pošto su kremanski proroci bili nepismeni, njihove vizije je zapisivao prota Zaharije, a onda se dijelom ovo jezičko šarenilo može pripisati i samom Zahariću. Vjerovatno je proti bilo važnije da zapiše što više onoga što su Tarabići proricali pa i nije obraćao pažnju na gramatičku uređenost teksta. Međutim, činjenica da se u istom tekstu nalaze i ekavski i ijekavski napisane riječi svakako je zanimljiva. To više govori o šarolikosti govora na ovim prostorima nego o jezičkoj osviještenosti samog prote.
Čekaj, pa ćeš čuti…
Činjenica je da nisu samo ekavizmi i ijekavizmi ispreplitani u onim riječima koje je Kazimirović prezentujući Zaharijev rukopis stavio pod navodnike i tako naglasio da su baš to riječi proroka, nego je ova pojava vidna i u ostatku teksta.
U Kazimirovićevoj knjizi "Čaranje, vračanje, gatanje i proricanje u našem narodu" nalazimo primjere poput onih kada objašnjava kako Tarabići nikada nisu precizno navodili kada će se desiti nešto nego su uvijek govorili:
"Ja ti, kume, nijesam rekao kad će se baš dogoditi. Čekaj pa ćeš čuti!". U ovom primjeru vidimo da je zastupljen stari ijekavski oblik negacije nisam. Identičnih primjera u knjizi ima još, tako da se ne može reći da se ovaj oblik slučajno potkrao proti ili dati neko slično objašnjenje.
Najzanimljiviji su primjeri kad se u istom pasusu nađu i ekavski i ijekavski oblici riječi. Kod Radovana Kazimirovića jedan takav primjer nalazimo na 21. strani pomenute knjige. U ovom pasusu je navedeno Miloševo proročanstvo sudbine sestri Bosi koje se kasnije u potpunosti ostvarilo.
"Ja se, Boso, ženiti neću a ti ćeš se udati... I udaćeš se dobro. Dobićeš i đece, ali će ti sve najmilije pomrijeti u cvetu mladosti. Tada će doći vrijeme, kada ćeš se pokajati i mene setiti, pa ćeš reći: E jadna Boso! Kamo lijepe sreće da se nijesam ni udavala!". Ako izdvojimo riječi u kojima je došlo do zamjene starog glasa "jat" vidjećemo da je on u riječi "cvet" zamijenjen ekavski, a u svim drugim slučajevima ijekavski.
Istorijski izvori kažu da je u 19. vijeku veliki dio Mokre Gore bio naseljen stanovništvom iz Crne Gore i Hercegovine. To naseljavanje je, između ostalog, ostvareno preko prijateljske i kumovske veze Smail-age Čengića i čuvenog serdara Jovana Mićića kome su Tarabići prorekli smrt od gladi u vrijeme kada on bude na vrhuncu moći. Činjenica je da je serdar skončao životni vijek u zarobljeništvu nudeći zlato za svako parče hrane i tako se ostvarilo Tarabića proročanstvo. Poznato je da su crnogorski govori mahom ijekavski i da je vrlo moguće da je ovo miješanje ekavizama i ijekavizama u jeziku Kremanaca nastalo baš kao posljedica naseljavanja Crnogoraca u ove srpske krajeve.
Zapisi prote Zaharija
Tarabići upotrebljavaju govor običnih, neobrazovanih seljaka u kome zapaža dosta nepravilnosti i nedosljednosti, koja se najbolje ogledaju u naizmjeničnoj ekavskoj i ijekavskoj zamjeni "jata". U redovima koje je zapisao prota Zaharije srećemo i staru Vukovsku zamjenu "jata" u riječi "đevojka", a i veoma je rijetka upotreba glasa "h" (a i kad se upotrebljava uglavnom je stavljeno tamo gdje mu u standardu nije mjesto). Pored zamjene "jata" u protinom tekstu ima još primjera koji govore o šarolikosti govora Kremana. Neki od zanimljivih primjera su riječi "knjaz", "življeti", "prestolnica", "Zarija", "ondakar", "danaske"...
Ove riječi se i danas mogu čuti u Kremnima i okolini, pogotovo kod neobrazovanog seoskog stanovništva, kakvi su, zasigurno, bili i proroci Tarabići. Istina je da su vidovnjaci bili nepismeni, ali im to nije smetalo da vide neke stvari koje će se desiti u bližoj ili daljoj budućnosti.
Zanimljivo je da u knjizi "Kremansko proročanstvo, rukopis" priređivača Milana Đurašinovića i Ace Vidića Miloš i Mitar Tarabić govore ijekavskim narječjem srpskog jezika uz obilje arhaizama i lokalizama.
"Kazivo mi je (Miloš proti Zahariju) kako mu je kazato da će ljudi zemlju i vodu bušiti tražeći neku silu i u zemlji, i u vodi, a neće tu silu potražiti na zemljanoj površini a te će sile svuđe oko nas biti, samo što ona neće umjeti da ljudima zbori i rekne da je uzmu. Tek pošlje mlogo ljeta ljudi će se sjetiti ove sile prave pa će viđeti kakvu su ludost činjeli sa tijem svojijem rupetinama. Biće te sile i u samijem ljudima ali će proći podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe. Tako će čovjek živjeti dugo mlogo dugo a da neće umjeti sam sebe da pozna. Biće mlogo raznijeh mudraca koji će preko svojijeh knjiga mišljeti da sve znaju i da sve umiju. Oni će biti velikačka prepreka da se do ovih doznanja dođe, a kad se sve to dozna i sazna ondakar će ljudi uviđeti i u kakvoj su zabludi bili slušajući njiove mudrace. Kad se to bude zgodilo ljudi će se kajati što to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto".
Očigledno je da je Miloš Tarabić govoreći o rupetinama u zemlji mislio na nalazišta nafte. Ostali dio njegove priče spada u još neostvarena proročanstva, na čijem je tragu sav Teslin rad.
(Kraj)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
