PROROČANSTVO I PROROCI TARABIĆI (12) - Miloš se Mitru javljao i poslije smrti
U knjizi "Čaranje, gatanje, vračanje i proricanje u našem narodu" koju je napisao Radovan Kazimirović, a njeno drugo izdanje objavljeno je u Beogradu 1941. godine, detaljno je opisano kako se duh Miloša Tarabića javlja njegovom sinovcu Mitru.
Citate iz ove knjige koristili su i drugi autori koji su pisali o kremanskim vidovnjacima, a posebno autorski par Malenković i Golubović u knjizi "Kremansko proročanstvo - šta je bilo, šta nas čeka".
Prota Zaharija Zaharić, čovjek koji je zapisivao proročanstva svojih kumova piše da je o Miloševom "javljanju" prvo saznao od Mitrove žene, koja je nekoliko puta vidjela da se on noću budi i sa nekim razgovara. Poslije toga Zaharija je više puta "pritiskao" kuma da mu prizna s kim se noću, kradom, viđa i dogovara. Jedne prilike mu je Mitar ovako rekao:
Duh s knjigom u ruci
"To ti je, kume, bilo uoči Božića. Čujem ja neko kuca, udara štapom o streju u sred noći. Ja ništa. Izađem napolje da vidim ko je to. Vidim čovek stoji pred kućom. Tada mi reče: "Poznaješ li me? Ne boj se. Ja sam tvoj stric Miloš. "Prema protinim riječima Mitar se silno prepao jer je njegov stric umro prije tri decenije. Da bi ga podsjetio Miloš mu reče: "Zar se ne sećaš kako sam ti za ovcama kazao da ću se jednom od sinovaca javiti. Ne boj se, Mitre, ja ću ti sve javljati."
Noćni razgovori između živog Mitra i davno umrlog Miloša trajali su po cijelu noć. Nekada su razgovarali u avliji pred Tarabića kućom, ponekad u kolibi kod ovaca na toru na planini Tari. Na Zaharijevo pitanje kako je juče stric izgledao on mu je objasnio da je bio u popovskom odijelu sa nekakvom knjigom u rukama koje su bile glatke i mekane.
Mitrovo izlaženje iz kuće i razgovori sa nepoznatim čovjekom najprije je primijetila njegova žena koja ga je uporno pitala s kim sjedi u avliji. Mitar joj nikada nije htio odgovoriti, govoreći da se to nje ne tiče. Mitrova žena se povjerila Zahariju i to da je sagovornika svog muža vidjela kao "priliku koja ide kao plast sena". Kad je jednom prorokova supruga otišla "u rod", kod svojih Mitar je Miloša uveo u kuću. Prota je to zapisao, a Kazimirović zabilježio u svojoj knjizi.
"Onda uđosmo oboje u kuću. Nađoh mu malu tronožastu stolicu te tako oboje sjedosmo pored ognjišta. Zatim sam lijepo sagledao kako u rukama drži žuti kukljast štap od drena. Bijaše u nekakvoj crnoj popovskoj anteruji. I ja sam ga lepo po rubu pipao, a ono glatko kao kadifa."
…Ni Zaharija Zaharić, ni Radovan Kazimirović nisu zapisali da se Miloš još ikom javljao iz familije Tarabića. Hroničari su zabilježili da se Miloš, navodno, javljao izvjesnom profesoru Jovanoviću. Ali, kako piše Radoje Andrić u knjizi "Kremansko proročanstvo, potvrde i osporavanja", nijedna od njegovih vizija se nije ostvarila. Autoru ovih redova poznato je pojavljivanje "proroka" iz Kosova polja kod Višegrada. Ime mu je bilo Milorad Vojinović i počeo je bojažljivo da proriče u predvečerje posljednjeg rata. Milorad je bio radnik u fabrici namještaja "Varda" i na posao je svaki dan išao na biciklu.
O Jovi Mijatoviću
Ispričao je: "Vraćajući se s posla u blizini kuće u višegradskom naselju Kosovo polje pao sam sa bicikla. Duša mi je otišla, a tijelo ostalo na cesti. "Vojinović je doživio potres mozga i pao u duboku komu. Prebačen je u užičku bolnicu, a kad se probudio pričao je: "I kad mi se duša nakon lutanja beskrajnim prostranstvima vratila u tijelo, kao da sam drugačije progledao. "Miloradove proročke poruke niko nije zapisivao. One su samo pamćene i prepričavane.
"Ja sam predvidio smrt travara Jove Mijatovića sa Romanije. On nije bio nikakav travar već mu je, kad bi mu pacijent došao u kuću, odozgo kazato koju travu da mu propiše. A kad se ogriješio o poruke onih koji su mu zapovijedali izgubio je moć i onda digao ruku na sebe", ispričao je Vojinović tada autoru ovih redova. Zanimljivo je Vojinovićevo pričanje o prorocima Tarabićima. Evo, kako je to 1992. godine zapisano u priči "Prorok iz Kosova polja" u "Višegradskim novinama".
"Pričam ja često sa Tarabićima, Milošem i Mitrom. I oni mi govore da je njima sve kazato odozgo. Prvi put sam ih "vidio" kad su me iz užičke bolnice autom vozili kroz Kremna za Višegrad. Ispričali su mi ono što nikome do tada nisu kazali, a to je da su ih tadašnje vlasti htjele ubiti zbog proročanstava. Spasio ih je kum i pop Zaharija Zaharić. I meni vele da budem oprezan. Ali, ne bojim se. Ionako ću uskoro tamo njima.", govorio je Milorad Vojinović. Milorad je nakon otadžbinskog rata iznenada napustio ovaj svijet i otišao da razgovara sa svojim Tarabićima. Iza sebe je ostavio nekoliko proročanstava koja su se mnogo kasnije obistinila.
U dvadeset petom proročanstvu Mitra Tarabića (po Kazimiroviću) Mitar je pričao o tami i razgovoru sa mrtvim ljudima. Ovo proročanstvo prorok je izrekao pred kraj svog života. "Na zemlji će nastati tama, koja će trajati tri dana i tri noći… Doći će vreme kad ćemo sa dušama naših umrlih moći razgovarati." On će ostati upamćen kao prorok koji je tačno prorekao dan svoje smrti.
Prota Zaharija je zapisao da je 20. jula 1899. godine u njegovu kuću došao Mitrov komšija i rekao mu da do njega dođe "da mu čita". Kad mu je kum prota došao u kuću Mitar govori: "’Oću da mrem!" Na protino pitanje odakle zna ovaj mu odgovara: "Kazato mi je da ću da mrem. Sutra dođi da me opaješ". Sutradan je isti Mitrov komšija došao do prote Zaharija Zaharića i pozvao ga da opoje mrtvoga proroka.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
