PROROČANSTVA I PROROCI TARABIĆI (3) - Ostvarilo se proročanstvo da će Drina uz Taru poteći
Za bratstvo Tarabića se zna da su u Kremna doselili iz Hercegovine krajem osamnaestog vijeka. Ako je vjerovati legendi ta familija, prilikom doseljavanja u kremansku kotlinu, nije donijela ove prezime, već je ono nastalo na neobičan način. Muškarci iz ove familije su prvi poslije doseljenja svoje kuće ogradili drvenom tarabom pa su ih vremenom komšije prozvale Tarabićima.
Profesor Aćim Stevović je zapisao da su domaćini iz ove familije odabrali da prve kuće od brvana naprave na obroncima planine Tare pa ih zbog toga nazvaše Tarabići.
Planina Tara nosi ime po keltskom dobrom bogu Taru koji je baš tu našao mjesto iz svojih snova.
Iskopan ćup pun dukata
Po drugoj legendi Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina Milošem, Savom, Lazarem i Milanom tjerajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko ogranaka Tare, vidjeli su u jednoj dolini zmiju sa dukatom u ustima. Tarabići tada zastadoše i počeše da kopaju na tom mjestu. Iskopali su ćup pun dukata i četvorica braće su ga podijelili na ravne časti, puneći njima jedan volujski rog i tako dijeleći zlato ukrug. Prema prethodnom dogovoru, trojica braće su uložila novac za gradnju kuće u tom mjestu, dok Miloš, ne zna se zašto, nije htio da učestvuje u tome, ali je ostao da živi u zajednici sa braćom. Na osnovu drugog predanja Miloš je svoje dukate zakopao u temelje njihove nove kuće. Na mjestu gdje su Tarabići našli zlato i sazidali kuću nastao je zaselak porodice Tarabić koji se nalazi na južnim obroncima Tare iako je dio sela Kremana na sjevernim obroncima Zlatibora.
Najcjelovitiji i najvjerodostojniji opis Mitra i Miloša Tarabića, pored brojnih pisaca koji su pisali o kremanskim vidovnjacima, nalazimo kod Radovana Kazimirovića u knjizi "Čaranje, gatanje, vračanje i proricanje u našem narodu" (1940).
Kazimirović je podatke o Mitru i Milošu pokupio od kremanskog prote Zaharija Zaharića, ali i od drugih koji su ih poznavali. Prota je pričao, a Kazimirović zapisao da je Miloš Tarabić rođen 1809. a umro 1854. godine. Njegov sinovac Mitar Tarabić bio je skoro vršnjak prote Zaharija i rođen je 1829. a umro 21. jula 1899. godine.
Glavni prorok kremanski je bio Miloš Tarabić. Njegovi savremenici su rekli da je on bio mnogo vidovitiji od svog sinovca Mitra, ali je Mitar bio komunikativniji i više je pričao o svojim predviđanjima. Miloš se nikad nije ženio. I to je prorekao i to sam sebi. Kad ga je majka prekorijevala da mu prolaze godine, a on se ne ženi odgovorio joj je "Čuješ li ti majko... Nemoj me ćerati da se ženim! Ja se ženiti neću. Kada budem navršio 45 godina života, ondakar ćeš me ukopati, a ženiti me nikad nećeš".
Da se ženi nagovarala ga je i njegova sestra Bosa kojoj je prorekao da će se dobro udati, dobiti djecu, ali da će joj svi njeni najmiliji pomrijeti u cvijetu mladosti. Ovo proročanstvo se ostvarilo. Komšije i Miloševi prijatelji nisu imali razumijevanje za njegove priče. Tajnu svoje moći nikome nije htio odati. Govorio im je nevjerovatne stvari pa i to da će i poslije svoje smrti živjeti. Rekao je "Mene će život sa'raniti i posle toga ću se javljati jednom iz naše familije".
Tako mi je kazano
Iako je Mitar bio nešto pričljiviji od Miloša i izgovarao više podataka, izlagao je to uzvišenim patetičnim stilom, jezikom Pitije i to je davalo dodatnu mističnost njegovim proročanstvima. Narod je ipak smatrao i jednog i drugog za osobenjake i, kao što je običaj sa našim svijetom, nazivao je takve ljude ludim i šašavim. Ali kad bi se poslije pedesetak godina ostvarilo ono što su Tarabići prorekli taj isti narod bi priznao "Ene, pogodiše Tarabići!". Ova čuvena rečenica i danas se može čuti u Kremnima.
…Mitar Tarabić bio je sin rođenog Miloševog brata. Za razliku od Miloša, živio je sedamdeset godina, nije bio osobenjak, bio je vesele naravi, oženio se i imao srećan porod. O svojim vizijama budućnosti govorio je širem krugu, posebno učenijim ljudima tog doba kao što su bili profesor Univerziteta u Beogradu Aćim Stevović, zatim Milenko Turudić, kao i užičkim sveštenicima Gavrilu Popoviću i Milanu Đuriću. Počeo je proricati poslije dvadesete godine, u početku je samo čuo čudne glasove, a kasnije mu se u ponoć javljao umrli stric Miloš. Mitar je bio mnogo precizniji u opisu budućih događaja. Glavno obilježje njegovih proročanstava su bila sagledavanja daleke budućnosti.
Jednom je, vraćajući se od ovaca sa planine Tare, dotrčao do kuma Zaharija i još s vrata mu rekao. "Znaš li ti, kume, da će se, kad se u isti dan potrefe Veliki petak i Đurđevdan i kad Drina uz Taru poteče od tada nastupiti veličački belaj za srpski narod". Iako je prota vjerovao u proročanstva svojih kumova ovo mu se činilo sasvim nestvarnim.
Nevjerovatna vizija kremanskih proroka ostvarila se stotinu godina kasnije. Veliki petak i Đurđevdan poklopili su se 1983. godine, što se događa svega dva puta u ciklusu od 532 godine. A Drina je uz Taru potekla, jer je te godine završena reverzibilna hidroelektrana u Bajinoj Bašti. Od nje je, kroz srce planine Tare, izgrađen ogroman cjevovod do vještačkog akumulacionog jezera u Vežanju kroz koji se voda iz bajinobaštanske akumulacije pumpama ubacivala u jezero u Zaovinama. Od te godine već se naslućuje raspad Titove Jugoslavije, devedesetih godina počinju ratovi koji su bili kobni za srpski narod.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
