INTERVENCIJE (5) - Izgubljena šansa za mir Izraela i Palestine

Noam Čomski
INTERVENCIJE (5) - Izgubljena šansa za mir Izraela i Palestine

Izraelsko-palestinski sukob i dalje je osnovni uzrok bliskoistočnog haosa i patnje. Ali, izlaz iz ćorsokaka nije nedostižan. U kratkoročnom periodu, jedino izvodljivo i koliko-toliko pristojno rešenje nalazi se negde na linijama dugogodišnjeg međunarodnog konsenzusa koji se svodi na ideju o dve države oko granice (Zelene linije) sa manjim prilagođavanjima oko čega bi se dogovorile dve strane.

U međuvremenu, izraelsko rešenje koje uživa američku podršku, zajedno sa infrastrukturnim projektima, izmenilo je značenje pojma "manji". Ali, bez obzira na to, na stolu i dalje ostaje nekoliko programa koncentrisanih oko ideje dve države.

 Među njima je najznačajniji Ženevski sporazum koji je u decembru 2003. godine iznela grupa istaknutih izraelskih i palestinskih pregovarača koji rade mimo zvaničnih kanala.

Po diktatu velikih

Ženevski sporazum obuhvata detaljni program razmene teritorija i ostalih aspekata poravnanja u odnosu jedan prema jedan i onoliko je dobar koliko je to bilo moguće postići imajući u vidu neophodnost da ga podrži i američka administracija. Činjenica realne politike jeste da Izrael mora da se ponaša u skladu s onim što mu diktira velika sila.

Buš-Šaronov "plan dezangažovanja" predstavlja u stvari plan ekspanzije i integracije. Dok Šaron poziva na neku vrstu povlačenja iz pojasa Gaze, saznajemo da će "Izrael investirati desetine miliona dolara u naselja na Zapadnoj obali", ističe Džejms Benet citirajući reči izraelskog ministra finansija Benjamina Netanjahua iz njegovog intervjua "Njujork tajmsu". Drugi izveštaji ukazuju na to da će se radovi izvoditi na palestinskoj strani "zida razdvajanja".

Izgradnja naselja u suprotnosti je sa "autoputem" tj. planom koji je dobio Bušovu podršku i u kome se poziva na "zaustavljanje svih aktivnosti vezanih za naseljavanje".

…Pitanje koje se sada postavlja glasi: da li su izraelske i palestinske zajednice toliko međusobno isprepletane na okupiranim teritorijama da je bilo kakva podela nemoguća?

Prošle godine u novembru, međutim, bivši rukovodioci Šin Beta, izraelske tajne službe, u principu su se dogovorili da bi Izrael mogao i da bi trebalo da se potpuno povuče iz pojasa Gaze. Na Zapadnoj obali, 85 do 90 odsto naseljenika otišlo bi kada bi im se obezbedio neki "jednostavan ekonomski plan". Ženevski sporazum je zasnovan na sličnim pretpostavkama koje deluju realistično.

Od 1967. do 1973. godine takva dvonacionalna federacija delovala je kao nešto sasvim izvodljivo u odnosima između Izraela i Palestine. Tokom ovih godina, kompletan mirovni sporazum između Izraela i arapskih zemalja takođe je bio sasvim izvodljiv i zaista je bio ponuđen od strane Egipta 1971. godine, a zatim i od strane Jordana. Već 1973. godine ova šansa je bila izgubljena.

Ono što je izazvalo promenu bio je rat iz 1973. godine koji je doveo do promene stavova Palestinaca, stavova u arapskom svetu uopšte i na međunarodnoj sceni i njihovog pomeranja u prilog nacionalnih prava Palestinaca što je za posledicu imalo da je rezoluciji Ujedinjenih nacija br. 242 (od 22. novembra 1967. god.) pridodata odredba o palestinskoj državi na okupiranim teritorijama sa kojih bi se iselili Izraelci. Međutim, Sjedinjene Američke Države jednostrano blokiraju ovu rezoluciju već punih trideset godina.

Palestinci u kavezu

Rezultati takve politike su ratovi i uništenje, surova vojna okupacija, preuzimanje zemlje i resursa, otpor, sve učestaliji ciklusi nasilja, međusobna mržnja i nepoverenje. Ovakve posledice neće same od sebe nestati.

Da bi se ostvario neki napredak, potrebno je da sve strane čine kompromise. Šta je to fer kompromis? Najbliže nekoj definiciji bila bi formula po kojoj bi kompromise trebalo prihvatiti ako su najbolji mogući i ako mogu voditi u pravcu nečega boljeg.

Šaronovo rešenje izraženo kroz "dve države" koje ostavlja Palestince u kavezu u pojasu Gaze i u kantonima rasutim po polovini teritorije Zapadne obale, nikako se ne bi moglo uklopiti u gornju definiciju. Ali, po mom mišljenju, Ženevski sporazum se, ipak, približava ovim merilima i, prema tome, treba da bude prihvaćen bar kao osnova za izraelsko-palestinske pregovore.

Jedno od najtežih pitanja jeste pravo Palestinaca na povratak. Palestinske izbeglice se ni u kom slučaju ne bi odrekle ovog prava, ali u svetu ovakvom kakav je, a ne u nekom imaginarnom svetu o kome se diskutuje tokom raznih seminara, to pravo neće biti uvaženo u Izraelu ili će eventualno biti uvaženo u nekom sasvim ograničenom stepenu. U svakom slučaju nije lepo mahati neostvarivom nadom pred očima ljudi koji žive u bedi i poniženju.

Bolje je uložiti nekakav konstruktivan napor da se ublaži njihova patnja i reše njihovi problemi u realnom svetu.

Ideja o rešenju putem stvaranja dve države u skladu sa postojećim međunarodnim konsenzusom prihvatljiva je širokim slojevima izraelskog društva. U te slojeve spadaju čak i ekstremni jastrebovi koje mnogo muči "demografski problem" tj. problem velikog broja nejevreja u "jevrejskoj državi". Ova grupa je čak iznela (sramni) predlog da delovi gusto naseljeni Arapima budu premešteni iz Izraela u novu palestinsku državu.

Većina Amerikanaca takođe podržava ideju rešenja koje predviđa dve države.

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana