FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (6): Mire četnike i partizane slika: Koljević i Krajišnik zajedno

Slaviša Sabljić
FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (6): Mire četnike i partizane slika: Koljević i Krajišnik zajedno

1991. godina

I u ovoj godini dogodilo se puno toga što je malo koga moglo ostaviti ravnodušnim. Prije svih one koji su vjerovali, a u to bili i ubijeđeni, da Jugoslavije nikad neće nestati.

U Banjaluci organizovano dočekana Pravoslavna nova godina... Slovenija i Hrvatska dogovorile se oko odbrane i bezbjednosti... Franjo Tuđman i Alija Izetbegović razgovarali o saradnji Hrvatske i BiH... U Beogradu razgovarali Slobodan Milošević i Alija Izetbegović... U Karađorđevu razgovarali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman... Sobranje Makedonije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti... U Hrvatskoj suspendovan Ustav Jugoslavije... Savez komunista BiH više ne postoji... Muslimani osnivaju Patriotsku ligu... Jugoslavija formalno ostala bez šefa države... U Hrvatskoj referendum za otcjepljenje od Jugoslavije... U Hagu počela konferencija o Jugoslaviji... Đani de Mikelis, šef italijanske diplomatije: „Jugoslavija više ne postoji.“... U vojsci trobojnica bez petokrake... U BiH plebiscit srpskog naroda za ostanak u Jugoslaviji... U Grudama osnovana Hrvatska demokratska zajednica...

I tako redom. U svim krajevima bivše nam zemlje počelo se kuvati. Pripremati za nešto. A za šta? Za nova ratna dejstva.

5. mart 1991.

Srpsku demokratsku stranku bilo je posebno teško inaugurisati u mjestima koja su, desetljećima poslije Drugog svjetskog rata, bila gotovo „pupčanom vrpcom“ vezana za Tita i Partiju. Naravno i u Drvaru koji je nosio ime Tita i u kome je, tokom Drugog svjetskog rata, poginulo ili umoreno više od dvije hiljade njegovih mještana, odnosno vojnika. Bez obzira na to što je gotovo devedeset odsto Drvarčana bilo uz SDS i što je u samom njenom vrhu u Drvaru bio narodni heroj Milan Zorić, rukovodstvo SDS-a sa Pala odlučilo je da u ovaj grad pošalje Nikolu Koljevića i Momčila Krajišnika. Oni su, tada, u jednom od najznačajnijih mjesta iz vremena Narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije, svojim dolaskom u ovaj grad, trebalo da pomire četnike i partizane... Pred monumentom poginulim Drvarčanima, koji dominira i gradom i spomen-kompleksom, a koji je djelo Dubrovčanina, akademskog vajara Marijana Kockovića, danas se okupilo stotinak duša. Vjerovatno bi ih bilo i više, ali prohladno vrijeme i slaba organizacija bili su razlozi, ali samo naoko, slabom odzivu Drvarčana.

Koljević je u obraćanju ukazao na istorijsku nepravdu koja je podijelila srpski narod na četnike i partizane, odnosno na činjenicu da su i partizani i četnici zapravo bili Srbi. Bez ijedne riječi koja bi pod noge bacila istoriju ovoga kraja, i unijela nemir među građane, Koljević je istakao da je „došlo vrijeme u kojem podjele srpskog naroda na četnike i partizane moraju biti samo ružna prošlost“. Te podjele, dodao je „nikada ničeg dobrog neće donijeti srpskom narodu.“

31. mart 1991.

Nisam siguran da li sam u pravu, ali rat je za mene danas počeo. Jer na jednoj strani su naoružani i uniformisani ljudi odani njihovom vođi, a na drugoj isto tako odjeveni i do zuba naoružani, ali privrženi drugom vođi i sasvim drugoj politici. Uz sve to, i na jednoj i na drugoj strani već su počeli brojati mrtve. I kovati planove za nova ratna dejstva...

U ponedjeljak: Krvavi Vaskrs na Plitvicama

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana