FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (23): Dudakovićevi ubili Šantića

Stanica Javne bezbjednosti Srpski Bihać dostavila je danas Vojnom tužilaštvu u Banjaluci krivične prijave protiv N.N. izvršilaca koji su u jesen devedeset i četvrte na svirep način umorili više od dvadeset civila.

Njihova izmasakrirana tijela pronađena su u srpskim selima Račić i Doljani, desetak kilometara od Bihaća... Jedan od njih je bio sa izvađenim srcem na grudima... Drugome je njegova odsječena glava pronađena u kaci punoj koma... Trećem su bile izvađene oči... Jedna žena, koja je imala više od osamdeset godina, visila je na grani obješena od svoju maramu... Sve ono što sam ranije čuo o ovom zločinu bila je istina... Podaci o svemu tome postoje. I dokazi od kojih zločinac ili zločinci ne mogu pobjeći... Neke od leševa pronađenih u Račiću i Doljanima obradio je patolog Željko Karan.

17. januar 1995.

Razgovaram sa Željkom Tadićem, ratnim zarobljenikom, inače pripadnikom 126. domobranske pukovnije iz Sinja. Priča mi o pripremama hrvatskih vojnika za rat u Bosni. Do u detalje mi govori o ratnim operacijama vojske susjedne države čije su jedinice prisutne u Bosni još od proljeća devedeset i druge godine.

- Znate, kada smo prvi put dolazili u Bosnu, a imali smo položaje negdje oko Livna prema Grahovu, sa rukava naših maskirnih uniformi, i to odmah na granici, skidali smo obilježja Hrvatske vojske i umjesto njih stavljali obilježja koja na svojim uniformama nose pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane Herceg Bosne. Tako su radili svi koji su iz Hrvatske dolazili na front u Bosnu - kaže mi Tadić.

Prepao se jadan da će ga ubiti pa mi je neprestano ponavljao kako mu je sestra udata za jednog Srbina. Žive u Gornjem Milanovcu... Tadić je živ i zdrav razmijenjen u Donjem Zemuniku kod Zadra.

11. mart 1995. godine

Nedaleko do hotela "Sedra" u Srbljanima, nizvodno Unom prema Bosanskoj Krupi, ubijen je general Vlado Šantić, komandant Hrvatskog vijeća odbrane Bihaća. O "misterioznom nestanku miljenika Franje Tuđmana" nije se znalo ništa sve dok nisu progovorili ljudi iz Središnjeg stožera Hrvatskog vijeća odbrane, odnosno Hrvati iz Vedrog polja kod Bihaća.

Naime, na jednom od brojnih derneka u hotelu "Sedra", uveče, 8. marta, među brojnim gostima bili su i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa Armije RBiH i Amir Avdić, komandant 501. brigade tog korpusa. Dudaković je poslije izvjesnog vremena, onako uz maligane, telefonom pozvao Šantića da im se pridruži u ovom prelijepom ugostiteljskom objektu podignutom na obali Une, u kojem su prije rata veoma česti gosti bili braća Hamdija i Hakija Pozderac... Elem, Šantić je Dudakovićev poziv bez razmišljanja i prihvatio... Stigao je i sjeo za sofru... Kada su maligani počeli uzimati svoje i usmjeravati priču u neželjenom pravcu, Dudaković je Šantića nazvao izdajnikom. I čovjekom koji šuruje sa četnicima. Ovaj je to pokušao demantovati, ali mu nije polazilo za rukom. Dudaković se, u jednom momentu, okrenuo Avdiću i naredio mu da njegovi policajci "isprate Šantića." Poslije toga, komandantu Hrvatskog vijeća odbrane Bihaća gubi se svaki trag... Izvjesno je da je Šantić odveden u pravcu Kostela i brane na rijeci Uni, ali i to da su se Avdićevi policajci vratili veoma brzo, što govori da su "obavili zadatak nedaleko od 'Sedre'"... Inače, Šantić je službovao i u "ono vrijeme", tamo negdje sedamdesetih bio "maspokovac". Zbog toga je bio hapšen i ležao u zatvoru iz kojeg ga je izbavila Srpkinja, kasnije supruga mu Jagoda. Nju je, uoči rata, Šantić "pokrižio" i primijenio joj ime.

Sutra: Hrvati sa Dinare granatama zasuli Grahovo i Glamoč

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.