FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (22): Ranjen general Mladić
30. novembar 1994.
Negdje sam oko Volarica. Na bihaćkom ratištu. Zakasnio sam u akciju zbog koje sam došao čak sa Jasenice, na drugoj strani ratišta... Na nebu nijednog oblaka, ali je vrlo hladno. Prva drvarska brigada, vratila se sa zadatka. Sjedim uz vatru, sa Slavkom Kukrićem, Slavkom Rujevićem, Mirkom Jovičićem... Pored nas i Mićo Vlaisavljević, načelnik štaba Drugog krajiškog korpusa. Reče nam da je tu i Ratko Mladić. Otišao je, veli pukovnik, u akciju sa studentima... Samo pola sata kasnije stiže vijest da je Mladić ranjen... Odmah smo pomislili na ono najgore... Ali tamo, izdaleka, vidim kako Mladić ide... Pada mi kamen sa srca.... Prilazi nam i smije se.
- Nije mi ništa... Ogrebao me geler od mine... Biće dobro, kaže Mladić.
Molim ga da ovjekovječimo njegovo ranjavanje.
- Pa zar nemaš pametnijeg posla - odgovori mi general i zagrli me.
Mladićevi pratioci su mi ispričali kako je bio na čelu jedne studentske jedinice i kako je, zajedno sa njenim pripadnicima, pomjerio položaj za oko kilometar u dubinu neprijatelja koji, već danima, drže pod kontrolom dio Kužetove poljane... Prilikom eksplozije mine, vjerovatno ručno rađene, Mladić je ranjen u vrat, a pukovnik Ljubiša Beara u nogu... Generala Mladića, tako su mi bar rekli pratioci, od teže povrede, spasio je okovratnik njegove jakne u koga se zaustavio jedan od gelera... Rekli su mi i to da je u akciji zarobljeno desetak neprijateljskih vojnika... Mladić im je, vele pratioci, održao predavanje govoreći da je "bolje da su se dohvatili knjige, a ne puške". Ranjeni general je naredio da se zarobljeni studenti odmah razmijene i vrate u Bihać.
1. decembar 1994.
Razočaran kao nikada do sada, danas odlazim na drugi dio ratišta u zoni odgovornosti Drugog krajiškog korpusa. Od Bihaća se, eto, odustalo, a ni na ostalim dijelovima ratišta, situacija nije ništa bolja.
Ispod Dinare smo. Negdje oko Pržina... Sa onu stranu polja, otuda od Vrbice, tuče nas neprijateljski tenk. Izgleda da su nas primijetili kada smo džipom došli na Pržine... Bata Grulović iz "Rojtersa", kolega Zorić i ja, tražimo glavi mjesta. Ulijećemo u nekakav podrum duboko ukopan u zemlju. Tu se nalazi komanda Grahovske brigade... Komandant, podobro dohvatio šljivovice, tvrdi nam da ćemo "u kontranapadu vratiti izgubljeno..." Koliko li sam puta do sada čuo ovakvih i sličnih nebuloza... Izgleda da je svakom, osim pijanom komandantu Grahovske brigade, jasno da od ovoga nema ništa. Baš kao ni od Bihaća.
1995. godina
Ušli smo u još jednu ratnu godinu. Neće li Bog dati da rat stane. Da bude mir, ma kako ga skupo platili.
Senator Bob Dol traži od Bila Klintona da ukine embargo na uvoz oružja za muslimane... Sajrus Vens izjavio da je prerano priznavanje bivših jugoslovenskih republika bila strašna greška... Rukovodstva RS i RSK formirala zajednički Savjet odbrane... Rasim Delić i Janko Bobetko potpisali sporazum o formiranju zajedničke komande... U Sanskom Mostu Skupština Republike Srpske razmatrala stanje na bihaćkom ratištu... "Bljesak" Hrvatske vojske. Zapadna Slavonija bez Srba... Raketni napad na Zagreb... Karadžić poziva Republiku Srpsku Krajinu, na ujedinjenje sa Republikom Srpskom... Medlin Olbrajt zalaže se za bombardovanje srpskih položaja... Bombardovanje Pala... Srbi ušli u Srebrenicu... Predali se muslimani iz Žepe... Hag podigao optužnicu protiv Karadžića i Mladića... "Oluja" hrvatskih snaga. Bježi stotine hiljada Srba... Sve tri strane, u Dejtonu prihvatile mirovni dokument...
Čini mi se da će ova, biti posljednja godina rata na ovim prostorima. Radujemo se gotovo svi, ali i žalimo za bezbroj propuštenih prilika kako bi nas taj rat manje bolio...
U srijedu: Dudakovićevi ubili Šantića
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
