FELjTON: Devedesete - izvod iz ratnog dnevnika (11): Borbe na Kupresu
U Malovanu na Kupreškoj zaravni hrvatski vojnici odmah su počeli paliti kuće u selu i ubijati nevine ljude. Petnaest mještana, uglavnom starijeg doba, bilo je umoreno, a isto toliko i zarobljeno
3. april 1992.
Poslije jake artiljerijske vatre iz pravca Šujice hrvatski vojnici ušli su jutros oko šest časova u Malovan na Kupreškoj zaravni. Odmah su počeli paliti kuće u selu i ubijati nevine ljude. Petnaest mještana, uglavnom starijeg doba, bilo je umoreno, a isto toliko i zarobljeno.
U napadu na Gornji i Donji Malovan, mjesta koja su od Kupresa udaljena desetak kilometara, učestvovale su 101. zagrebačka i 106. osječka brigada Zbora narodne garde, zatim studentska jedinica "Kralj Tomislav", specijalna jedinica "Žuti mravi" i pripadnici MUP-a Hrvatske, odnosno specijalci iz "postrojbe Zrinski"... U trenutku napada na ovom području nije bilo pripadnika Teritorijalne odbrane JNA.
7. april 1992.
Prohladan i sumoran dan. Ali... Bilježim prvu pobjedu srpske vojske odnosno jedinica Teritorijalne odbrane JNA koje su ušle u Kupres. Slavko Lisica, koji je vodio ovu akciju onako kako je jedino bilo moguće, nije znao šta će od sreće. Dohvatio je malo više maligana pa ga zato nisam htio intervjuisati. Jer plašio sam se da neće nešto "provaliti", a to ipak ne bi išlo uz ime ovog velikog čovjeka i stratega.
Međutim, takvog mišljenja nisu bile kolege iz Beograda, koje su sa njima razgovarale pred hotelom u Kupresu. Bilo je zaista ružno i krajnje neprofesionalno intervjuisati čovjeka koji je pred kamerama bio sve drugo osim heroja i prvog velikog pobjednika. Ali i to je dio istorije... Lisica je bio i ostao veliki.
12. april 1992.
Ovo je, vjerovatno, moj posljednji radni zadatak za sarajevsko "Oslobođenje". Čuo sam da mi spremaju "nogu." (Ne)znam zašto, ali... Ne misle valjda da ću sada ostaviti svoj narod i otići među njih ili pobjeći preko Drine. U dezertere...
Dakle, tu sam. Kod crkve Lazarice na Kosovu. Onom kod Knina... Prisustvujem formiranju Prvog četničkog puka "Petar Prvi Oslobodilac".
Na platou pored crkve mnoštvo naroda i stotinak četnika uglavnom iz Kninske krajine i Slunja... Postrojili su se u dva reda... Veliki barjak sa dvoglavim orlom u sredini, nakon polaganja zakletve prvi ljubi komandant puka Rade Čubrilo. Među mnogobrojnim zvanicama u prvom redu stoje Milan Babić i Mirko Jović. Jović došao iz Pazove da iskaže svoju odanost kninskom doktoru i njegovoj politici koju vodi u Krajini.
Poslije prigodne besjede prvo Jovića, a potom i Babića, uslijedilo je bogosluženje u Lazarici. Unutra nisam ulazio već sam se sa Borisom Delićem, kolegom, inače bivšim novinarom zagrebačkog "Vijesnika", malo odmorio u hladovini nekog tek prolistalog duda...
O, da ne zaboravim. Sve vrijeme iznad Lazarice, povrh glava okupljenog naroda i Čubrilovih četnika, kružili su, i to u brišućem letu, helikopteri krajinske milicije. Poslao ih, vele tako, Milan Martić da ometaju slavlje... Ja sam to shvatio kao novu potvrdu velikog raskola u politici koju u Krajini, kako drukčije, do na dva kolosijeka vode Martić i Babić. Sumnjam u nešto što bi se moglo podvesti pod politiku i nalog pristigao sa Dedinja...
Tekst svojima u Sarajevu više nisam mogao slati direktno, već preko kolege Darijana Zadraveca u Zagrebu... Trudiću se još malo. Samo da odradim pošteno ono za šta sam plaćen, iako platu ne dobijam već treći mjesec...
Sutra: Zločin muslimana Ključa
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
