Kome je potreban MAP?

Željka Domazet

Da predstavnici međunarodnih snaga ne misle baš najiskrenije dobro ovoj zemlji, nedvosmislen je dokaz potez NATO-a koji je nakon silnih godina postavljanja kojekakvih uslova upravo sada odlučio da aktivira MAP.

I to se događa u zemlji u kojoj cijela Republika Srpska i njene institucije jasno kažu da ih ne zanima nikakvo članstvo u NATO-u, da će se zalagati za demilitarizaciju i vojnu neutralnost jer NATO-u Srbi nisu zaboravili ratna dešavanja i bacanje bombi sa osiromašenim uranijumom, čije će posljedice trpjeti i mnoge generacije koje budu dolazile.

S druge strane, aktiviranje MAP-a i eventualno članstvo ove zemlje u NATO-u značilo bi da danas-sutra Republika Srpska na Drini bude odsječena od svoje matice Srbije, na šta ni u kom slučaju institucije ni srpski narod neće pristati. Šta se iza ovog poteza moćne zapadne alijanse krije, nije teško otkriti. Nisu van pameti tvrdnje da NATO, svojim potezima da primi Crnu Goru i da je dozvolio Makedoniji pretpristupne pregovore, nastoji poklopiti vrlo značajnu poziciju u ovom dijelu svijeta, čime bi preuzeo glavnu ulogu u jugoistočnoj Evropi, preko koje se prelamaju važni svjetski uticaji.

Pored ovih činjenica, postavlja se pitanje zašto NATO u zemlji koja je još uvijek duboko podijeljena aktivira Akcioni plan, ukoliko u nekim svojim daljim planovima i ciljevima nema namjeru da neke svoje interese ostvaruje upravo preko ovog nesređenog prostora. Ako je jedan od jasnih uslova za aktiviranje MAP-a bio knjiženje perspektivne vojne imovine na nivo BiH, a ni za jednu od lokacija u Republici Srpskoj nije data saglasnost da se to vlasništvo prenese, onda se otvara pitanje zašto je upravo sada NATO odlučio da širom otvori vrata ovoj zemlji.

Nije isključeno da, onog trenutka kada mu cilj bude da ponovo na ovim prostorima izazove neka previranja, NATO bez problema zapali fitilj sukoba i ponovo okrene ovdašnje narode jedne protiv drugih.

Imajući sve ovo u vidu, za BiH, koja se još uvijek nije oporavila od prošlih sukoba, jedini lijek i garancija da duži period bude mirna jeste vojna neutralnost i totalna demilitarizacija. Jasno je kao dan da svako onaj ko jednu zemlju prima u svoje okrilje ili ima namjeru da to učini, u prvom redu ima ostvarenje svojih interesa. Ukoliko narodi ove zemlje to prije shvate, biće im lakše i bezbolnije da idu ka stabilnosti, a ne da danas-sutra zarad nečijih tuđih interesa postanu nečija moneta za potkusurivanje.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana