Danas i ovdje: Kokoš ili jaje

Glas Srpske 09.07.2007 00:00

Piše Veljko Kojović

NOVI visoki predstavnik Međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Evropske unije Miroslav Lajčak krenuo je u obećanu akciju; sa relevantnim političkim predstavnicima entiteta i državne zajednice obavlja razgovore o opštoj situaciji u zemlji, za koju je još ranije rečeno da je krizna, ali i naglašeno o predstojećim ustavnim promjenama. Razgovori se obavljaju bez prisustva javnosti, a to, reklo bi se, po selektivnim izjavama i informacijama mogu se nazreti odlučnost visokog predstavnika i njegove dobre namjere. Istovremeno, mogu se čuti dobro poznati, ušančeni stavovi političara, izrečeni mnogo puta, a posebno povodom dogovorenog, prošlogodišnjeg "aprilskog ustavnog paketa", za kojeg nije bilo kapaciteta da se usvoji u Parlamentu BiH. Po isključivim stavovima mogao bi se izvući zaključak da dogovora o promjeni Ustava neće ni biti. Nigdje u svijetu, posebno u složenim i višenacionalnim državama, nema lakih dogovora ni brzog donošenja ustava, jer u političkom komuniciranju, kao izraz dobre volje, mora da prevlada međusobno uvažavanje i spremnost na konsenzus, što nije uvijek jednostavno postići. Pa ipak, primjera, naročito dobrih, ima u izobilju. Danas u svijetu postoji i nekonfliktno funkcioniše 37 federalnih država, a 97 sa složenim državnim uređenjem. Zato se sa punom sigurnošću može tvrditi da je gospodin Lajčak našao način da upozori svoje sagovornike, prije svega, samoljubive i sa nezajažljivom željom za ličnom vlašću, da su međunarodni mirovni sporazumi, u koje spada i Dejtonski mirovni sporazum, veoma čvrsti međunarodni akti i da se na njih odnosi, kako bi pravnici rekli, pravna maksima "pacta sund servanda". Prema tome se svi moraju držati međunarodnih ugovora i sprovoditi ih, a ne mijenjati. Uostalom, Dejtonski mirovni sporazum, kao prvo, bez odlaganja je zaustavio ratni sukob i, kao drugo, prihvaćenim ustavnim poretkom osigurao je dugoročnu stabilizaciju stanja u BiH. Tako je jedino moguće razumjeti javno saopšten stav gospodina Lajčaka da je "arhitektura BiH", koju čine tri konstitutivna naroda i dva entiteta, polazna tačka za ustavne promjene. Dosadašnja, gotovo dvanaestogodišnja praksa pokazuje da sarajevska kolektivna svijest, koju uporno dograđuju tamošnji političari, ne prihvata takvo stanovište. Postalo je uobičajeno, gotovo svakodnevno, da se forsiraju ideje, prijedlozi i projekti koji ne uvažavaju Dejtonski mirovni sporazum, dakle, ni ustav vlastite zemlje. To, naravno, ne doprinosi stabilizaciji, naprotiv, donosi stalno nove nesporazume i pojačava antagonizam između političkih struktura i konstitutivnih naroda. Prijedlozi i projekti su, po pravilu, nedobronamjerni, vode ka unitarizaciji države u kojoj žive tri ravnopravna naroda i u prvi plan stavljaju razvlašćivanje i ukidanje entiteta, odnosno Republike Srpske. Od onih koji bi da predvode i upravljaju očekuje se da znaju da je kršenje ustava isto što i rušenje države. U obilje unitarnih, dakle, neustavnih projekata spada i predloženi zakon o putevima u BiH, o čemu smo ovih dana obaviješteni. Njime se, vaninstitucionalnim prenošenjem nadležnosti, želi, između ostalog, centralizovati upravljanje putevima i da se u Sarajevu prikupljaju i raspoređuju sva sredstva za ove namjene. U vrijeme dok se razgovara o pristupu promjenama ustava apsolutno je besmislen i neprihvatljiv takav neustavan čin. Može se, naravno, ko to hoće, jedino protumačiti kao pokušaj aktuelnog ministra za transport i komunikacije Bože Ljubića (istovremeno je i predsjednik HDZ 1990), koji ima podršku Stranke za BiH, da se udovolji unitarnim apetitima onih koji ga podržavaju. Uostalom, i podrška ima svoju cijenu. Navikli smo na brojne i različite pritiske političara i nekih medija, ali i propagandna usmjerenja. Ovog puta kao da sve počinje od "lomljenja" Nikole Špirića, predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Naime, njemu je poručeno da ima priliku, prihvatanjem unitarnog zakonskog projekta, da potvrdi svoju predanost državi. Uz to, od njega se traži (valjda što je predstavnik srpskog naroda) da konačno odgovori na pitanje - "ko je stariji, država ili entitet?" Odviše to nalikuje na ono zagonetno pitanje - šta je starije, kokoš ili jaje. Predsjedavajući i svi članovi Savjeta ministara javno su položili svečanu zakletvu da će raditi isključivo u skladu sa Ustavom BiH. Siguran sam da su i potvrda predanosti države i odgovor na zagonetno pitanje sadržani u čvrstom opredjeljenju da se pridržavaju svečane zakletve. Uostalom, i doprinos visokog predstavnika, a trebalo bi da on bude posljednji, mjeriće se u prvom redu po tome koliko je privolio neke osione političare da poštuju ustav zemlje u kojoj žive.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.